Napokon sami
Sneni moji kapci
izmučeni
zovu na počinak u
nebesima,
tamo gdje si ti.
Svi stihovi u
povijesti izučeni
nisu ravni našim
versima,
ja ću slatko
usniti.
Još moram
pogledati
onaj mrak uokolo
jer svijećica izgara;
još moram
izmoliti,
a ti dođi naokolo
jer me glas tvoj
para.
Ne daj mi usniti
opet
prije vremena
koje ja prizivam.
Noćas ti si sapet
od plama sjemena
u kojemu proroka
usnivam.
1208 2254
Nema komentara:
Objavi komentar