KAMEN POD HRASTOM

Kamen pod hrastom ili živi svjedok

Savez je sklapao neprekidno Otac naš na nebesima sa svakim koji bijaše vjeran, takvome se objavljivao u skrivenosti. Tako se je objavio i Abrahamu od kojega začne svoj narod cijeli i čitav narod Boga Oca i Sina i Duha Svetoga bijaše u jednoj osobi, osobi Abrahama kojemu se jaka vjera i povjerenje i uzdanje u Oca našeg na nebesima uračuna kao jedina i valjana pravednost pred Bogom i ljudima za sva vremena i sve svijetove.

Vjernik pravi nije umnogome svjestan koliko i kako vjeruje i ljubi Krista, Gospodina jer glas je Isusov vrlo tih i nečujan usred buke praznovjerja koje oduvijek postojaše na svijetu. Zato je vjeri svakog pojedinca dobrodošla riječ nekog drugog vjernika pa je narod Božji zato i pisao i zapisivao vjerski život kako bi se što bolje osvijestio za Boga. Svi vladari narodni prisezali su svoju vladavinu pred Bogom i brinuli se da narod što bolje vjeruje i služi Gospodinu za njegove vladavine. Narod i svaki vjernik posebno oduvijek prisiže, zaklinje se ili očituje pred Bogom svoju vjeru te posviješćuje vjerski svoj život.

Tako je i veliki narodni vladar Jošua, vladar naroda Izraela, tražio na samrti svoje ljude da ne skreću s puta vjere, a ljudi su obećavali da će ostati vjerni Bogu Abrahamovom.

Jošua, glava 24

26 Jošua upisa te riječi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu.

Uvijek je tako bilo, uvijek je narod Božji prizivao pravoga Boga, ali ga nije dobro poznavao pa tako ne prepozna ni Isusa, Sina Božjega koji se utjelovi po Duhu Svetom od Marije Djevice i posta čovjekom. Kad je Isus hodao među svojim vjernicima po zemlji, puno puta su pojedinci i vođe naroda postavljali zagonetna pitanja Isusu i naređivali vjernicima kako se moraju ponašati pred Onim koji je govorio i objašnjavao strpljivo da je Bog koji je s neba sišao svome narodu. Vođe naroda nisu držali da priprosti ljudi, bolesnici, odrpanci ili djeca smiju dolaziti pred Krista jer su valjda mislili da je Bog previše svet i nedostižan te mu se treba klanjati iz daleka, a to bi značilo da ljudi i ne moraju biti previše osviješteni i svjesni svoje vjere, svoga Boga.

Isus govori suprotno.

Evanđelje po Mateju, glava 19

13 Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.
14 Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"
15 I položi ruke na njih pa krene odande.

Dječica su svjesna Boga slično kao i pravednik Abraham, ne znaju za buku i navalu praznovjernih priča. Ali očigledno da starim vjerskim znalcima previše znanja može donijeti i previše novih i novih predrasuda. Zato govori Isus, Gospodin da moramo biti kao djeca da bismo se osvijestili u Njemu, da bismo zaživjeli zaista svoju vjeru, da bismo pristigli u kraljevstvo nebesko. Dobro je stoga otići u crkvu i poslušati riječ Božju te kod kuće pregledati barem malo Sveto pismo iz kojega se i danas može naučiti kako se držati Boga, a bježati od praznovjerja, molitvom i pjevanim zazivima.  

Psalam 16

1 Miktam. Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2 Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!"
3 Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje!
4 Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuđe. Ja im ljevanica nalijevat' neću, ime im spominjat' neću usnama.
5 Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu.
6 Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština.
7 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noću srce opominje.
8 Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9 Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva.
10 Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11 Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.

Onaj kamen što ga je Jošua postavio pod hrast da svjedoči o vjeri naroda Božjega leži tamo, na ulazu u Obećanu zemlju već stotinama i tisućama godina, a od kada je sišao k nama Isus, ta vjera, ta Obećana zemlja došla je kao kraljevstvo nebesko, kao vječni život koji počinje kada smo još nesvjesni i mladi, ali još uvijek nismo toliko stari da ne bismo doživjeli vječnost odmah sada i što prije. 1708 811