Krvavo sjeme tovara na Marsu

Krvavo sjeme tovara na Marsu

Ah, evo, od kamena poslanja koje k meni iz ravni se diže

i ja čujem kao letjelica nebeska sav taj jaram bezbožnički.

Oko vrta moga još je veća dreka, glas naroda do mene je bliže,

kamenje leti odozdola da dotakne zida vrh moj nevjernički.

Evo iza zida, evo, sasvim drugo okružje je s one strane tamo.

Tamo med i mlijeko u rijeku se mutnu baca, a vina se ne pije;

tamo mnogi goste se kao zvijeri, dotakli se tuđa blaga samo.

Samo iza zida, a inače nikako, samo iza kviza sve se krije.

Prikrili su sodomisti svoje stare planove, poželjeli se svetosti

pa je žele kupiti opet jednom jadnom legalizacijom.

Prodali su zemlju i sve tvari; duha vrta ne nađoše proljetosti,

inače bi Boga prodati. Sad se diče urbanizacijom.

Misle da su polja ova i oranice male nešto vrlo nepoželjno,

vele da je loše. Pokušavaju zasaditi svoje vrtove na siliciju.

Ruše, ali ne da bi izgradili čiste kolibe nego nebo željno

koje bi imalo za njih raditi. Imaju vojsku, ratnike i policiju.

Žele biti veliki jer satiru se mali za koje nema alternative

pa se straše malenosti; sve malo takve grupe samo zatiru.

Pretvaraju se velikima, mali mravi, pa kroz adapter žive

od kojega izgledaju porasli pa polako tuđe blago sabiru.

Boga oponašaju, zaista postadoše veliki idealisti, ali tlačitelji.

Poveli su sa sobom naivce koji ne pitaju, samo kruha traže.

Njih će potom vrbovati igrom brojki i slova kao platitelji;

od vlastita novca njina plaću bit će naivnima primati draže.

A niti novac neće sačuvati, od toga se rijeka sva zamulja

pa ni ribe više tamo ne plivaju. Zemlju svu su okovali.

Od tlačenja udruženoga na toj zemlji proizvode ulja

da bi od prirode, flore i faune, samo borilišta osnovali.

Zato moje nebo sad je rahla bijela zemlja, crnica prekriva

mnoge jame zakopane, pune blaga i žrtava iz zaborava

kojem dižu memorijale da se lakše klanjanjem prikriva

zločin i ništa ih ne ometa, samo potresi, čudna samo lava

koju ponekada ne mogu izazvati namjerno i tsunami.

Gnjev Boga Jedinoga srsima mi znaka daje da silazi.

Samo, putevi su Njegovi nepoznati, sotona tu mami

ponudama moći. Gladan puk i umoran sad prilazi

kao vjerno roblje koje nema toga znanja…vjere!

Vjere malo da je puku u Boga koji Spasitelj je ponora,

čak i tada kad izgleda da je sve propalo bez mjere.

Prodaje se život vječni, život ovaj čak za mali honorar.

Slijepi puče, osoljeni tvrdoglavi nevjerniče koji gleda zlo

pa od toga zaboravlja porod svoj kojega sakate i harače

kao pošast blaga malih, sitnih skakavaca, zar ne vidiš to?

Koliko ima nade u jednome tovaru, toliko vragu znače.

Da, ovaj jadni gomorasti svijet samo nadu dobro plaća

jer je beznađe taj dokaz da sotona mirno spava nasićen.

Ljubavnici koji obećanja nude, samo traže malih daća

kako ne bi morali za križem ići koji očajem je zasićen.

Već na križnom putu su odavno, ali vuku sve sa sobom.

Ne valja s vragom tikve saditi. Marsovci odnose poluge

koje, puče, ti zaradio si krvlju, znojem, žrtvom, grobom

što ga tražiš uzaludno. Ne vidiš od pohlepe te poruge.

Svi su oni strašne kukavice, oružane snage si prikupljaju

protiv Duha i Knjige Svete, smiješnoga li tu marxizma.

Pornografijom i bludničenjem, viagrom te pritupljaju

dok za njima anagrami lete o pitanjima iz doxizma.

Moli Krista, samo moli, Njemu vjeruj kad ti kaže

za kraljevstvo nebesko i da je pobijedio svijet.

Evo, samo gledaj da ti sjeme tvoje sad ne laže.

Vrtovi su moji rajski, od ljubavi kreni na svoj let.

3108 645