Majka ponoći
Mi dvoje nikada ne bijasmo ravnopravni,
no, vrijeme jest da prestanem zboriti ti hvala.
Mi smo djetinjasti, kao sinovi pradavni,
a tako ozbiljni usred ova igrokaza nemala.
Drama je to, i neka jest, da nas Gospodin opravda
svaki put kad mu hvalimo slavu, Bezgrešno Začeće.
Jer Ono je uvjet da bi se osjemenila kršavda
kao livada maka što izbija i u žito se zameće.
Dođoh ti kao bolesnik koji je želio dati ti dara,
a ti me povede, moleći Nju jer je pod krov tvoj zašla.
Niti za pobunu moju nisi od upornosti imao mara,
a Ona nas je pred Križem i pred Knjigom pronašla.
Jer nismo ravnopravni, predao si joj moje bolesti,
liječio i svoje uz Nju i tko zna koga sve još ne.
Mi smo uspjeli zvonike u mekinjama omesti
jer ja sam samo gledala Krista i u Njemu tebe.
A to nikako nije ravnopravnost i ne zna se
koliko je tko odmjerio dara i suza
jer ja sam se okrenula Majci što bila je uza te,
i već oko nas bijaše Krista Isusa uza.
Ona, rekoh, uljepšala je naše prijateljstvo,
naše samo vjenčanje pa mi dade ti posinstvo.
Ja samo znam da ti je Otac naš dao upraviteljstvo,
a ti mi predaješ sve svoje. Opravdanje rutinsko.
Evo zašto slavim ponoć,
evo zašto jer nas je ovjenčavala
Majka Boga kao pripomoć
onoj noći kad sam se za te udavala.
1308 856
Nema komentara:
Objavi komentar