Vijest o nepoznatoj ljubavi

VIJEST O NEPOZNATOJ LJUBAVI

1.Radosna vijest nije da Bog postoji. Evanđelje, odnosno Radosna vijest jest da je Bog došao ljudima i hodao među njima i naučavao te činio samo dobro, a zatim i otkupio jednom za uvijek sve ljude, spasio ih od smrti u slučaju da se netko poželi spasiti. Isus ne zna za ateiste i agnostike nego govori samo o licemjerima i onima koji se spašavaju vjerom i povjerenjem u Njegovu osobu, riječi i nauk, koji Mu sve vjeruju. U narodu postoji tvrdnja da “luda bunca da nema Boga”, ali to je već nevjera u stvari, pojave i vremenske promjene; lažne i mrtve bogove koji “usta imaju, a ne govore”. Ta nevjera u lažna božanstva je već početak vjere u Živoga Stvoritelja koji opći s ljudima. Nada da je tako nešto zaista moguće samo dokazuje da je čovjek potekao od Onoga koji je već predodredio silazak među ljude, svoja stvorenja kojima je udahnuo sebe, odnosno svoj dah. Takva nada ne znači da je čovjek stvorio sebi boga, odnosnu takvu ideju nego znači da postoji uzrok i porijeklo nade i takvih promišljanja kod čovjeka. Da je čovjek sretan i zadovoljan, ne bi ideje o bogovima nikada nastale jer je to zapravo pojam o spasenju od nesreće i zla.

2.Kada spoznamo kako za Isusa postoje siromasi i bolesni, zatim oni koje vjera spašava i zatim još licemjeri, vidimo da nikada nije u pitanju postojanje Boga Svemogućega, a to znači da je oduvijek Gospodin komunicirao s ljudima i, zavisno od te komunikacije, shodno prilikama, djelovao. Tek kada bi se dogodilo da je Bog “srdit na čovjeka i da šuti ili kažnjava čovjeka” nastala je ideja i pojam o tome da Boga “uopće nema”.

3.Puno je lakše i jednostavnije vjerovati u Boga nego predpostavljati da Boga nema jer to razmišljanje dovodi čovjeka u tešku podsvjesnu tjeskobu i depresiju, naročito ako nastoji dokazati sebi takve zaključke i objasniti jer i malo dijete zna da je nezamislivo da čovjek može “nepostojati”, a te pomisli su usko vezane.

4.Pakao nije prava nevjera, koja je nemoguća, nego je zapravo ono licemjerje, kada čovjek zavarava sebe i okolinu da je dobar, odnosno da je dobar i poslušan Bogu, svome Stvoritelju i Ocu i da je jak u svojemu pouzdanju i vjeri u Boga.

5.Najgore što se čovjeku može dogoditi jest da poznaje Boga, a da Mu nije omilio i drag, “da ga Bog ignorira ili ne ljubi, odnosno ne spašava od nevolje, jada, grijeha, tjeskobe, neprijatelja” i tako redom. To možda pokazuje onaj izraz iz Mt 24, 51 koji opisuje takvo stanje čovjeka kao nekoga tko je “rasječen”, prepolovljen ili u dvojbi i sumnji.

6. Tamo vlada “škrgut zubi”, podvojenost, odnosno život , ali i želja da takav život ili suživot prestane.

7. Živjeti pokraj licemjera je gore nego biti licemjer jer onaj koji se zavarava, nije puno svjestan koliko pati i kako je istina lijepa i predstavlja blaženi život. Onaj tko vjeruje i poznaje dobro istinski život dok u isto vrijeme kraj njega netko laže, pati puno više pa je na paklenim mukama.

8.Najviše pati Osoba koja je sama Istina među ljudima koji su malovjerni, odnosno licemjeri i još se oko lažljivca jako trudi i žrtvuje 9.jer ta Osoba ne može, a da svoje stvorenje ne ljubi; to je Jaganjac Božji, Gospodin Isus Krist. 2608 1059