srijeda, 28. kolovoza 2013.

Samo zato





Samo zato
Nije mi uvijek do pjevanja, a ponekada do iscrpljenja moram.
Čak ne ovisi niti o nadahnuću, jer mi pjevanje ne uspijeva često,
hoću li sricati neke riječi ili pjevati zdušno napjev neumoran.
Nikada ne znam hoće li koja pjesma zauzeti meni počasno mjesto.

Zato pričam, samo pričam i pripovijedam, rima se pojavi nužno,
i sve to što činim, pjesništvom nikako ne mogu na žalost, zvati
jer to je umnogome i računanje, zbrajanje i oduzimanje ružno.
Nekada sam čak desetke pravih ispjevanih stihova mogla znati.

No, to je neophodno da bi propjevale ptice i strasti nadahnuća
jer, što dalje idem, to se više otvaraju nebesa i na silu kapaju.
Jedna duša umorna i iscrpljena, lakih niti, čela malo vruća,
zaboravlja na sebe jer pjeva samo zato da se riječi stapaju.

Ne pjevaj ako si u blokadi, ako nemaš ništa što bi rekao,
ljepota radi ljepote ne vrijedi. Radi neke poruke u boci
pjevaj i pošalji, u more baci pa si tako novi svijet stekao.
Ne obaziri se na sve greške, ne postoji tako nešto kao što su uroci.

I da nema tebe, nikad ne bih pomislila da pjesnikinja moram biti,
da se čita, i promatra, oh, kako dosadno je, ovo slovo.
Nisam imala nikada niti neki običaj, zanimljivo, pjevati,
zlatno moje, samo tebi reći da sam tu, janje Isusovo.
2808 1758

Nema komentara:

Objavi komentar