Stopama proroka
Sanjaj me da me izvučeš i oblikuješ
iz mora nesuvislih slika i prizora.
Pobjegla sam na tren vrabce da čuješ
kako ulijeću kroz otvore mojih prozora.
Očekujem izdanke sotone koji me dira
jer sam im privlačna još uvijek
iako nadah se imati nekoga mira.
Nosi me revnost, nisam običan čovjek
nego već zarana bosa oblacima hodim
i klepeću moje špagerice po svijetu.
Sada možda me on niti ne pohodi
jer sam jošte s vrabcima u letu.
Jer sam se zaljubila u tvoj šutljivi mrak
koji tako jasno i glasno šapatom zbori.
Evo, i zvona već odaju te i daju mi znak
da je svetkovina; Djeva nam pute otvori.
Hvala ti za silne otvorene dveri,
oprosti zbog mojih zaposlenih lutanja
i ne zavjetuj se onim što mi se zamjeri,
šutnja i strpljivosti putanja.
Opet krećem s ove visoravni
jer sam vidjela vrhunce u oblaku.
Niti ne okrećeš se prema mojoj ravni,
znaš da slijedim ti stopu svaku.
Katakombe su hladne ovdje,
već na visini tresem se po malo;
prebaci plašt koji nosiš ondje
gdje se sve samo Kristu predalo.
1308 618
Nema komentara:
Objavi komentar