Sretno srce

Sretno srce

Umornih očiju, zažarena čela čekam malo kišnih kapi

jer je nebo nisko, i malo je sivkasto, dok sparina tiho gmiže.

Iz glave mi sve od užurbanog dana sporo i po malo teško hlapi.

Doma sam konačno, golih stopa tapkam prema ležaju sve bliže.

Ostavljam sve svoje jako važne poslove za sutra. I večera je tu,

okrijepljena spoznajem predivnu istinu: pjevam domu svome.

Puno čaša hladne vode ispijam jer ispirem sol i trebam svježinu.

Sutra ću pročitati one vijesti koje javljaju o stanju ratnome.

Niti san me ne može iznenaditi u ovo kasno ljeto kolovoza,

a da će ovako biti niti sanjala nikad nisam, udobno i mirno,

napušteno i raspremljeno nemarno kao staračka skleroza.

Čak i ptice lijene su pa tišina ljetna dvorišta odjekuje umilno.

Melodiju predivnoga mira pratim sretnim srcem svojim,

vrijedjelo je danas truda prema impulzivnoj inspiraciji

i ni od kakvoga iznenađenja ne strepim, niti se bojim

jer sve to nije najbitnije, taj doprinos mojoj rekreaciji;

taj vječni, zvučni, tihi odmor od svih mogućih aktivnosti.

Samo hrane one prave dotakla uopće nisam,

samo vode života još ispiti moram, moje skrušene poniznosti;

još uvijek ne znam točno da li u raju ja to jesam.

I zašto ne marim za Kristove mučenike najmodernijega doba,

zašto već ne molim za te žrtve, zašto mi je hitnije pjevati

i zašto mi je tako dobro, ima tome već dugo da me spodoba

raznih ne progone zli dusi. To ja dušu moram prolijevati,

to ja moram k sebi doći, umorna se razbuditi i Bogu zahvaliti,

a tada će moje srce sretno mome Proroku u nebo poći.

Nemoj Kriste, kao svoga Boga Te molim, vjerske ratove zapaliti,

nemoj dati nespokoja vjernicima ove jedne vječne noći.

2108 2014