Govoriš, Isuse, da se siromasima naviješta
Evanđelje i da si došao bolesnima, a ne zdravima. Govore bogati da su oni
zdravi i da njima nisu potrebni takvi umišljaji o kojima pripovijedaju siromasi
kad naviještaju Tebe. Govore da ne vjeruju i da sve vide potpuno jasno, da je
vjera u Tebe puka utjeha za siromaštvo i izmišljotina. Govore: sve vidimo. I
ostaje grijeh na njima. Govore da prostranstva duha podpadaju pod moć ljudskoga
intelekta i da razumom čovjek mora odbaciti ono što spoznaje srcem jako dobro.
Govore da vide i jad, i bijedu, i siromaštvo, ali ne čine ništa ili pokušavaju
tim svojim intelektima pobijediti siromaštvo. Ili istrijebiti. Idu okolnim i
zaobilaznim putevima kako se ne bi morali susresti sa svojom sebičnošću jer:
što će njima ostati ako podaju siromasima i kako će onda oni svojim intelektima
pomoći u jednakosti svih ljudi; to je lakše činiti nego suočiti se i susresti s
Tobom jer ti si ogledalo ljudskih duša i psihe ljudske, a njima se ne sviđa
njihov odraz kojega nalaze kada pogledaju samo na kratko u smjeru Tvoje riječi,
to im se događa često i iznenada jer se nikada ne mogu dovoljno pripremiti za
ta iznenađenja. I vide Tebe, Gospodine, i vide strašne slike svoje podsvijesti,
i ne vjeruju, ne mogu spoznati da je ta bijeda na križu i taj jadnik koji je
poginuo za svoje ideale zapravo on sam; i na toj slici se zaustavlja jer se
boji da bi mogao poludjeti ako počne razmišljati o onoj strašnoj slici
razapetoga izmučenoga tijela; straše se umišljaja za koji optužuju siromahe.
Zašto ih je strah provjeravati da li je umišljaj zaista samo umišljaj? Nemaju
svijest sigurnu i duh razvijen koji bi bio sposoban promatrati dalje od drva
križa, u dubine smrti Tvoje i pohoda Tvojega. Mori ih strah od Tebe. Traže
naokolo druge strašljivce i grešnike s kojima dogovaraju stil života, samo da
ne misle. Da, ti velebni intelekti ne znaju niti promisliti svojom glavom.
Vjerujem da ih ima puno više koji jako dobro znaju što ih čeka poslije ovoga
života i tko ih zove na obraćenje, ali opet se ne usuđuju priznati javno svoja
viđenja i svoje povjerenje u Tebe, ne usuđuju se o Tebi zboriti kao da će ih
vlastita smrt onesvijestiti, ili iznenaditi, ili možda zaobići. Nemaju
strpljenja i hrabrosti promisliti kako možda i nisu tako bogati, moćni i
sposobni podnijeti križeve svoje sasvim sami, bez Tvoje pomoći, bez vapaja
prema Tebi, bez molitvenoga života. Nisu do te mjere vjerni da bi naviještali
Tebe iako misle da svojim djelima čine jako humane poteze. Gledaju na vjernike
i na Crkvu Tvoju kao na suparnike i licemjere, a ne vide svoje licemjerje kada
se pomole Tebi da im pomogneš u životu i smrti. To svi čine, ali ne gledaju
poslije takvih molitvi više pred sebe nego okreću pogled, skreću s teme i
mijenjaju prijatelje, uvijek tražeći neke druge i neke nove jer ne može se imati
niti prijatelja ako nisi pogledao dobro u sebe. Ipak, pokušavaju s prijateljima
sklopiti savez prijateljstva i odanosti, ujedinjavati se u neku veliku stranku
koja počiva na zaista visokim idealima, toliko misle da su sposobni ostvarivati
blagostanje, a bez Tebe. Misle da će unijeti bitne promjene u čitav svijet,
onakvi bojažljivi kada prijatelja nema, kad su sami ili bolesni ili kada umiru.
Kažu i oni da vide sve, ne govore to samo
licemjeri. Često i onaj koji ne vidi gotovo ništa, može naviještati Evanđelje,
po tome se vidi da Te zaista ljubi jer ljubi sve ljude oko sebe.
Ne može naviještati Evanđelje sebičan čovjek, bez
obzira na bogatstvo i bez obzira koliko ima ako nije sebe predao Tebi.
Ipak, mnogo je onih koji ništa drugio niti ne čine
nego blebeću o ljubavi. Ovi koji Te znaju, ali ostaju sebični jer ne govore
Tvoj naviještaj, vođe su i veliki lideri pa stoga i odgovorni za sve one koje su
uspjeli uvjeriti u svoju ispravnost dok nude ideale i velika ljudska znanja.
Da, veliko je ljudsko znanje, ali je tim veći i grijeh u znanju, veći od
grijeha zbog neznanja. 30.03.2014. 07:41
Nema komentara:
Objavi komentar