Slavna moja Gospođo,
smeta mi što nisi muško
pa se ne mogu zaljubiti.
Od kada ja k tebi dođoh,
stojim jako nemušto
i ne prestajem se čuditi.
Požrtvovnosti me učiš,
pratiš svaku moju kretnju,
Uzroče naše radosti.
Haljinama svojim šuštiš
i upućuješ me, sretnu,
prema novoj mladosti.
Sina ja ti gledam neprekidno,
ti si pravi kanal mojih slutnji,
uze mene baš na vrijeme.
Sve u meni je od Svesilnog,
štujem tebe ja u šutnji,
Isusovo mi smo sjeme.
Jedno s tobom,
dobivam od tvojega majčinstva
nježan sakriveni sjaj.
Predajem se grobom,
prekrasnoga li djetinjstva,
u meni je samo raj.
Djevice nevina, Majčice blaga,
odjeni me u svoje ljiljane
uči me prepuštanju.
Preko svaka zemaljskoga praga
prijeći ja ću sve poljane
jer mi daješ pravu putanju.
Vidim da ću morati
s anđelima pripovijedati,
slatko li je.
Nebesa ću preorati
svoje grubosti ću dati,
lako li je.
Postavi me usred vrta
da ja plijevim zlatnu ružu,
uči mene svim ljepotama.
Zavjeta mi dragom krta
ti posveti svome mužu
da i mene prati kotama.
Ljubljenoga učenika
upozori na sve moje kamenje;
on mi stiže tobom pogledati
nesuđena zaručnika
i sve moje tanko pramenje
koje dade mi poredati.
Nisam niti tako nespretna
u visokome društvu
jer mi nosiš blagoslove.
Sestrama sam svojim sretna,
one sliče onome duštvu
kojime mi uvijek splavi plove.
28.03.2014. 06:17
Nema komentara:
Objavi komentar