Nije bio izišao potpuno iz sebe u društvo. Još je uvijek postojala ona naznaka neke izolacijske struje oko njegova uma. Kad je izlazio, bilo je to prenagljeno i potpuno, a moralo je biti harmonično i uravnoteženo.Tako mu se dogodilo da se podlagao društvu, a poslije možda i promišljao je li zgriješio i pogriješio.No, to lagano promišljanje mu je nedostajalo pri izlaženju i pri predavanju. Bio je zadovoljan što taj njegov refleksni život u društvu odražava njegova moliteljska usamljena stanja pa nije bilo zapravo pogreške ili grijeha kojega ne bi odmah bio barem malo svjestan. Jedino je bilo nezgodno što je pripovijedao o sebi, a ne o drugima, ali kad je malo razmislio, to bi se možda pretvorilo u ogovaranje. Pripovijedao je o sebi potpuno i bez zadrške, a druge nije znatiželjno ispitivao nego je okolinu jednostavno samo doživljavao jer je vjerovao najviše sebi i svojem vlastitom iskustvu iz kojega je izvlačio bitne nečije značajke.Vidio je Gospodina i u ljudima, kao i u moliteljskom osamljenom životu. Bio je time ugodno iznenađen i zadovoljan jer je to ipak bio znak da je svjestan drugih kao individualaca. 09.03.2014. 16:31
Nema komentara:
Objavi komentar