Kada čovjek teži ka svetosti, on postaje žedan duhovnosti.
Često ne zna gdje će napipati zdenac i kako će zahvatiti vode iz njega. Bježi od ljudskih grijeha, fiksira se na stvari, čezne izvući iz svojih osluškivanja i slutnji nadnaravno. Nema promicanja duhovnosti bez razgovora i nema razgovora bez ljudi. Uvijek postoji neki molitelj kraj žednoga čovjeka koji ga može razgovorom duhovno nahraniti. Uvijek mora postojati netko tko će nam ukazati put prema Bogu. Ako čovjek doživi i u samoći objavu Božju, pomislit će da je lud dok mu netko ne iskaže povjerenje, ljubav i prijateljstvo.
Bog, između ostaloga, zato i silazi kao onaj prvi Čovjek i Molitelj, Klanjalac Bogu Ocu te stvara razgovorima vezu sa žednim ljudima, svojim učenicima koji dalje proslijeđuju bogatstva duha ljudskoga i Božijeg. Ta Isusova duhovnost, duh Isusa koji je Riječ Boga, izvor je vode koje su ljudi željni, početak svake duhovne stvarnosti.
Svatko, čak i najokorijeliji neprijatelj u liku Samarijanke, može naslutiti od molitelja duha Božjega. Samarijanka je znatiželjna i žedna, imala je mnogo iskustva u traženju idealne ljubavi i isto toliko mnogo neuspjeha. Da nije znatiželjna i žedna, ne bi uopće progovorila s Isusom. Isus dolazi također žedan, žedan čovjekova odgovora i duhovnosti ljudske, u trenutku kada su svi njegovi učenici u potrazi za hranom koja im treba za Mesiju i za njih same. Samo jedan učenik se uopće ne odvaja od Boga ni za što i ostavlja nam zapis razgovora Boga i te znatiželjne žene koja također dolazi na isti zdenac.
Kada molitelj teži ka svetosti, on postaje još više žedan duhovnosti svoje i drugih ljudi. Klanjalac i molitelj Kristov onaj je koji zaista od svakoga i svakome samo predaje svoju moliteljsku stvarnost i iskustvo, idući neprekidno za Isusom i ne odvajajući se od Njega niti zbog nabavke hrane, ali uvijek nailazi na ljude od kojih uzima znatiželju ili im predaje sebe.
Samarijanka najprije ispituje Isusa kao da kritizira njegovo ponašanje i riječi. Kritika je samo znak njezine znatiželje i žeđi za Bogom do kojega ne zna doći kao što ni Bog ne može zahvatiti vode iz zdenca dok mu neki čovjek ne pomogne svojim osluškivanjem.
Nema istinske duhovnosti za čovjeka bez molitvenog i vjerskog života i nema ljudske duhovnosti bez iskustva molitve jer Bog je Duh, stvarni izvor života s kojega se napaja čovjek. 23.03.2014. 17:08
Nema komentara:
Objavi komentar