614. godine poslije Krista “Avari razaraju Salonu i Epidaur, romanska naselja na Jadranu, uz koja će nastati Split i Dubrovnik...( F. Šanjek )”, tada je papa bio Bonifacije IV. (sveti), a deset godina prije toga je papa Grgur I. Veliki prvi spomenuo slavensko (hrvatsko) naseljavanje Istre. Tada se već, možemo se usuditi, zbio povijesni susret kršćana i vlasti u Hrvata.
“Svjetskoj sili Rima prkosi mali židovski narod, lišen političke i vojne moći, koji nacionalni opstanak duguje svom vjerskom uvjerenju”, kako istinito.
“Na tjeskobno pitanje opstanka židovskog naroda četiri su temeljna stava: poput esena, jedni su spremni napustiti domovinu, drugi vide spas u strogom poštivanju uredaba otaca; treći paktiraju s rimskim vlastima, četvrti predlažu oružanu opciju protiv poganskog osvajača”. Hej, ljudi, pa mi danas imamo više od dvije opcije.
“Isus ne kaže izričito da treba plaćati porez, niti izjavljuje da ga ne treba platiti”. Pa da, Gospodin je tražio identifikaciju onoga kome se plaća porez:
Evanđelje po Marku, glva 12, redak 15-17:
“On prozre njihovo lukavstvo te im reče: ‘Zašto me kušate? Donesite mi denar da ga vidim...čija je ovo slika i natpis?...Podajte caru carevo, a Bogu Božje!”.
Kako danas otkriti pravi identitet “cara”?
Jesu li to slike slova “E” koje bi nam predstavljalo ubirača poreza i kojih poreza ili slike slavuja i delfina na kovanicama kuna?
“Isus desakralizira cara. Ako posjed više nije stvar religijske vrijednosti nego pitanje međunarodnog prava odnosno prava na osvojeno, onda i car gubi svoju božansku aureolu... Budući da car i Bog više nisu istoznačne kategorije, svakome od njih slobodno je dati ono što mu pripada, bez straha da se to shvati kao neposluh onom drugom. Na taj način moguće je platiti porez caru a da se pri tom ne izda Bog niti se proda sebe.”
08.03.2014. 15:27
Nema komentara:
Objavi komentar