Što znači iznova se roditi za nas koji smo krštenjem urasli u smrt Kristovu za otkup grijeha te se već od krštenja rađamo svaki dan iznova?
Roditi se od Boga zahtijeva i napor molitelja. Kao što novorođenče upire u trudovima izići, tako i molitelj mora upirati iznad svojih mogućnosti, a ne činiti samo ono što mu je lako i jednostavno kao da ide linijom manjega otpora. Molitelj čini uvijek ono što još nije učinio nikada u životu,a to nije uvijek ono što je i ugodno. Da bi do toga stupnja došao, molitelj prije mora vidjeti kamo ide, mora to znati kako bi znao gdje mora uprijeti. Kada molitelj još ne vidi dobro, nije poželjno činiti napore bez cilja koji bi morao biti što određeniji, a ne neka nejasna težnja.
Odgojem čovjek dobiva dobre ili manje dobre upute i školu, a zatim sve samostalnije odlučuje o svojim prioritetima. Može ići i najčešće ide sve više svojim putem koji ne mora naličiti putu koji je započeo u mladosti. Čovjek jednostavno bira područje na kojemu mora nositi najviše svojih napora i snage, a druga područja pripravi sebi lakšima i manje zahtjevnima. Često odgajatelji nemaju sluha za potrebe mladih, a ni mladi ne znaju točno svoje potrebe, one istinske jer nemaju iskustva i zato jer društvo obično guši potrebe pojedinca više nego što ih obznanjuje. Tada se zna dogoditi da pojedinac ulaže napore i u sebe i u druge dugo vremena dok ne iznemogne pa tek onda počinje određivati svoje prioritete u daljnjem životu, a to može biti profesionalni društveni život ili neko usamljeno istraživanje. Ranije dolazi do zrelosti onaj koji ulaže što svestranije napore u sazrijevanju. Često oni koji žive oduvijek na isti način postignu možda neke rezultate vrijedne pažnje na svojem području, a češće se događa da čovjek niti pod stare dane ne doživi plodove svojega sazrijevanja, odnosno obrati se tek na času smrti.
Iznova se rađamo neprekidno, ali roditi se iznova od vode i Duha Svetoga je uglavnom dulje životno nastojanje. Svjesni smo da se rađamo od vode, svjesni smo toga u mladosti kada obavljamo obrede inicijacije, a kasnije to sigurno i znamo. No, roditi se i od Duha Svetoga može biti i naporno ako čovjek teži postati istinski molitelj. Napori ne bi smjeli prestrašiti čovjeka koji neprekidno teži obraćenjima. Napori koje poduzima molitelj najčešće su oslobađanje od onih grijeha i osobina kojih se moramo dugo vremena odricati dok ih konačno ne iskorijenimo barem malo. Odričemo se navike živjeti u ogovaranju, zlobi, ljubomori, blagostanju ića i pića. Odričemo se pohlepe, tražimo neke vrijednosti od svijeta, ali ih tražimo i u sebi. Pri tome se sve više vježbamo u molitvi. Postoji jedna zabluda o molitvi, a to je moljenje po zadanim obrascima koje često odvodi u licemjerje i odustajanje od napora prema svetosti.
Korisno je odricati se svoje sebičnosti, predavati Gospodinu svoj duh što češće.
Ono što zovemo vjerničkom praksom je vrlo širok pojam u kojega ulaze i oni koji su jako licemjerni, ali i oni koji zaista nauče kvalitetno moliti. Najbrži način učenja molitve je promatranje Molitve Gospodnje. Molitva Gospodnja mora biti najveći zakon u srcu molitelja, u toj molitvi vjernik zaista sazrijeva i ne skreće s jednog zaista ravnog, iako i trnovitoga puta. Ako uvijek može izmoliti Očenaš, molitelj je siguran da se je pokrenuo prema naprijed. 15.03.2014. 22:46
Nema komentara:
Objavi komentar