Ti si mi oprostio već i ja pola onih svojih grijeha više ne vidim, a nabrojala sam prije dva dana. Sada dolazim pred Tebe s onim čega se sjećam pa mogu i razmotriti pobliže.
Iskala sam pravdu od svijeta, misleći kako ju neću naći. Tjerana željom provjeriti za svaki slučaj do koje mjere pravde u društvu nema, poslikliznula sam se u ponor u kojem me je gotovo samljeo žrvanj svjetovne pravednosti.
Daleko je pravednost Tvoja od svjetovne pravde i pravosuđa, pomišljam čak i da je to dvoje u velikoj suprotnosti. Društvo je sastavljeno od manje ili više razvijenih pojedinaca koji su mi se svi očitovali kao prilično pravedni ljudi, ali potpuno nemoćni slijediti pravila i zakone u mojem slučaju. Kako može skup normalnih i prilično pravednih ljudi sačiniti tako nepravedne, odnosno nedjelotvorne propise?
Čovjek u težnji za pravednošću zaista premalo moli Tebe, Kriste.
Čovjek traži pravdu da se obrani, a to znači da misli da mu treba pomoć jačega. U samoobrani nastoji čovjek postati najjači što može biti, u samoobrani čovjek uzima previše snage i ide u protunapad. Tada postoji velika opasnost od toga da će čovjek udariti prejako na napadača. Do koje mjere čovjek mora sebe braniti? Samo najnužnije, što manje, to bolje. Nije dobro, naravno, kada se čovjek uspješno obrani, napadati dalje bez uzroka.
Bolje je opraštati. Ljepše je Tebi, Isuse, oprostiti čovjeku nego čovjeku dobiti svjetovnu pravednost. Najbolje je za molitelja opraštati neprekidno, molitelj to može i dužnost mu je opraštati, inače nije molitelj koji je krenuo na put svetosti.
Ljudi kažu: ‘Neka opraštaju drugi, ja neću i zašto meni nitko ništa ne oprašta; tako ja neću niti drugima oprostiti.’ Molitelju je takav stav potpuno stran i nepoznat jer molitelj zna kako je ugodno praštati, a još blaženije dobiti od Tebe oproštaj u izobilju jer Ti si u velikim visinama iako si tako malen da vidiš i najgore grijehe i one najtananije koje opraštaš. 15.03.2014. 23:44
Nema komentara:
Objavi komentar