Odnos prema Bogu može čovjek narušiti svojom ohološću kada ga Gospodin uslišava jer često pada u iskušenja, misleći da može iskati od Boga bilo što, što god poželi. Dogodi se i da čovjeku padne na pamet da radi svojih ljudskih interesa želi okušati “dobrotu” i naklonost Božju. Lako se to rješava poniznošću molitelja prema Gospodinu koja nikada ne može biti tolika koliko se Gospodin sam ponizio pred čovjekom.
Odnos prema drugim ljudima može čovjek narušavati svojom pohlepom za tuđim ili “ničijim” dobrima, dobrima koja nisu u osobnosti pojedinca nego ih se čovjek može rješavati ili ih zadobivati. To se lako rješava siromaštvom u društvu, odricanjem od prevelika imanja kada molitelj spoznaje da su mu ona samo teret.
Odnos prema sebi samom može čovjek narušavati nevjerom koja donosi neuredan način života, naročito rađa požudu. Čistoća i urednost života rješava stvaranje pretjeranih neurednih želja kod molitelja. Molitelji znaju da jedna riječ molitve i klanjanja Bogu može odvratiti od takvih grijeha vrlo brzo jer kada čovjek sluša Boga svim srcem svojim, odlazi iznad svojih želja jer ga Gospodin hrani svojom ljubavlju.
Čovjek je na neki načen središte sam sebi u društvu. Iz sebe čovjek odlazi prema drugim ljudima, iz sebe odlazi prema Bogu. Kada se Bogu klanja, drugim ljudima je dobronamjeran i dobroćudan.
Istovremeno je dobro biti dobar prema sebi, biti svjestan da je molitva lijek čovjeku protiv svih njegovih osobnih boljki. Da bi molitelj postajao što svjesniji u obraćanju Bogu, koristi se svim dopuštenim sredstvima koje ima sam za sebe i koja je sam sebi stekao i u sebi samome pronašao, to je jedan od sigurnijih načina kako neće povrijediti nekoga i kako će povredu i uvredu izbjeći i oprostiti.
Da bi što lakše prišli Gospodinu, ljudi su dobili od Njega raličitosti koje se međusobno privlače i dobili su spolnost zbog koje ljudi uče ljubav. Ljubav je odanost drugoj osobi koja je veća od odanosti sebi i svojim neurednim željama. Ljubav prvo zahvaća duh čovjeka i oplemenjuje ga te proširuje moliteljevu svijest. Čovjek molitelj predaje svoju svijest Gospodinu, a Bog predaje kroz molitvu čovjeku spoznaje koje su molitelju potrebne. Nakon svjesnijega odnosa s Gospodinom, molitelj može razvijati ljubav prema sebi i drugim ljudima. Obrnuto je s neurednim željama koje ne dolaze previše do svijesti ljudske nego čovjeka vode u bolesna stanja.
Molitelju je lakše u osami pokušati odolijevati napastima nego u društvu koje i nesvjesno služi lažnim bogovima. Kada molitelj spoznaje sebe, lakše nalazi svoj narod u društvu.
Kada je molitelj na putu svetosti, mora prvo prepoznati Boga i razlikovati Ga što više od lažnih društvenih bogova te Ga potražiti u narodu Njegovom. Narod koji je izabran od Boga nalazi se u neizmjernim prostorima duhovnosti. 16.03.2014. 04:05
Nema komentara:
Objavi komentar