Božja iskra

Nebu sam okrenula leđa, moleći za Tvoju volju;

tako bolje vidim, tako sam na višem mjestu.

Gledam gotovo kao Tvojim očima prema dolju

kako si uzvisio oganj na mom krijescu

 

kojim slabašno u kasnom danu pokušavam tinjati,

ali ne vidi se prostim okom zlatna baklja,

onaj kremen kojim krešem da bih iskru odapinjati

i prirediti svemu neprijatelju opća smaklja.

 

Ne znam sebi niti vatre pripaliti na logorovanju

na mom brdu na koje se često sklanjam;

ta, kako bih onda postavila se silnom rovanju

svuda oko brda s kojeg Ti se klanjam?

Nije čudo da ne vide moje kremenje i iskre

koje meni vraćaju se pa mi pale obraze,

zabadaju se usred duše moje, one iste

od koje za sebe stvaraju si raznorazne odraze

 

za koje drže da sam to ja, ona prava,

ona koja uvijek neozbiljno životnosti uzima

dok poda mnom već se iskra prosijava

pa mi pali pete, pa me naglo svu obuzima.

 

Unutarnje stanje moje samo je Tebi znano;

čak ni ja sama sebi ne bih dala toga povjerenja

s kojim Ti me nosiš kao čedo, svijetu nepozvano.

Ja u Tebi sada molim da mi dadneš svijetom pomirenja.

 

Nemam pojma odakle mi iskre moje sve pristižu,

ne znam jednu svoju izreku izrijekom ponoviti.

Hijene hoće sve, samo svrate pa se potajno obližu

ne bi li me dočekale u tom času gdje ćeš me obnoviti

 

pa onda možda zaboraviti, bar na jedan mah;

ali Ti si tako vjeran, ogromno je Tvoje pouzdanje

koje imaš za mene i koje ne da meni neki uzmak

od sve Tvoje podrške za ovo moje strašno stanje.

 

Tebi ja se uzdam u sebe i sve svoje tanke misli,

u sva svoja djela ili, naročito, riječi i rečenice.

Svi su Tvoji znakovi oko mene i u meni suvisli

pa čak i taj vrući kremen usred moje zjenice.15.02.2014.  19:00