ponedjeljak, 31. ožujka 2014.

Nema više zaborava

Knjiga Postanka, glava 2, redak 6
Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 

Evanđelje po Ivanu, glava 9, redak 6-7
To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. 
I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. 

Od praha zemaljskog i vode što je izvirala iz zemlje načini Bog čovjeka te mu udahne dah života.
Od zemlje i svoje pljuvačke načini Isus kal te od vode iz kupališta “Poslanik” progleda slijepac.

U Korizmi me ti iznova načini, Gospodine, kada dođoh slijepa, ali svjesna da nema svjetla nigdje oko mene o kojemu mi govoriše ljudi. Govoriše da je svjetlo u znanju i u radu i trudu velikome, a ja od svoga truda i učenja vidjeh da to nije dovoljno za ono drugo putovanje, putovanje poslije umiranja, poslije izlaska iz zemaljskoga života i poslije nadilaženja sebe samoga nakon kojega ostadoh u velikoj nesvijesti jer nisam pred očima imala bistrine, niti putokaza, a mrtva ne bijah. Bila sam u vlasti grijeha, naročito sam naučila o grijehu i učila i radila za sile grijeha, a moj vidokrug se je samo smanjivao.
Ponovo me načini od mraka, od najtežega propadanja još me gurne ti u ponore i ja vidjeh da mi ni tu nema spasa, ali rekoh poslaniku Tvojemu da Ti pošalje znake moje želje i volje za Tebe o kojemu mi nitko nije govorio i o kojemu me nitko ne pouči. Samo znala sam da imaš svoje rijeke i svoju zemlju na kojoj sam i ja bila.
Poslanik me pouči nekom prastarome nauku; nema spasa poslije smrti jer Ti meni ne dade otići nego mene vrati na zemlju još dublje da pronađem Te u vodi i u starom nauku. Ti mene opere svojom vodom kao što i Otac sveti na nebesima zemlji dade vode i udahne život. No, sada, kada Ti si, Kriste rođeni, upute nam nove dao, i ja primih nauk poslanika tvojih. Učenje, da, ali učenje vjere, a ne grijeha; naporan trud i rad, da, ali rad molitve koja se k Tebi uzdiže, a ne samo k ljudima od praha zemaljskoga.
I što dalje idem u tom učenju i trudu, to sve bolje vidim i nalazim Tebe i sve dalje nosi mene život od onih glinenih ponora. Ne zaboravljam to nikada jer se takve smrti ne može zaboraviti i onoga kala na očima,a bistra voda izvire mi iz Tvojega Duha čija prostranstva su mi vjekom otvorena. Hvala Ti, Isuse, kći Tvoja živi. 31.03.2014. 10:45


Nema komentara:

Objavi komentar