U zemlji slanoj, nenastanjenoj

Knjiga proroka Jeremije, glava 17, redak 5-6

 5 Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.
6 Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. 

U srži ove ideologije ima nešto malo dobre volje; dah demokracije, ili ono što podrazumijevamo pod tim pojmom, još od spartanskih vremena sve više zahvaća ove prostore.

Starica Europa vjerojatno čezne dati sve od svoje kulturne baštine kako bi bilo očigledno da nije Zapad roditelj demokratičnosti, niti da ju je Istok u svojoj mudrosti pretekao, a južni vjetrovi donose poticaj neispitanih područja.

Jedno od područja koje još uvijek istražujemo jest kršćanstvo.

Lako je uočiti kako je Krist svemoćan i bijedan, siromasima naviješta Evanđelje, niti jednoj drugoj skupini ljudi.

Neki su siromasi u duhu svome. Možda su materijalno bogati, možda su i obrazovani, a možda su i obdareni.

Najteže je siromaštvo strah. Strah od smrti, strah od  svojih vlastitih napasti za koje mislimo da ih nitko ne zna, strah od napuštenosti od drugih ljudi, strah od neimaštine, strah od tjelesnih povreda...

Siromasi su grupa ljudi koja dobro sa svojega stajališta vidi one koji ne čuju Radosnu vijest. Siromasi su nemoćni naučiti bogataše o Kristu. Čak i bogataš, koji je završio u paklu, misli da bi bilo sasvim dovoljno da netko tko nije u paklu iziđe i siđe nazad na zemlju te da dojavi ovima na zemlji da pakao zaista postoji i da je strašan i vječan. Taj bivši bogataš još uvijek ne vidi da su mnogi proroci već to isto rekli cjelokupnome zemaljskome stanovništvu. Taj bogataš se ne sjeća i ne zna da je Isus, Gospodin iznad raja i pakla kako ih vide oni na zemlji. Jadan bogataš ne vidi Boga.