Zašto mnogi ljudi ne vole otići u crkvu?
Zato što za njih Gospodin nije neki reprezentativni Bog i oni se zbog toga u crkvi osjećaju jadnima, naročito kada vide koliko je bogatstvo oltara i crkvene opreme. Naravno da ljudi misle da je Isus neki jadan Bog i nalaze toga Boga u sebi, ali ne vjeruju svećenicima koji ne izgledaju uglavnom jadno nego kao da su Boga Isusa iznevjerili.
Ako netko s takvim osjećajima i dojmovima misli da je bolji, zavapit će: “Pustite me na miru, prokleti katolici, licemjeri; ne idem u crkvu iz principa!”
Tko je tu gori, katolik koji pohađa misna slavlja ili onaj koji bježi od crkve?
Često je reakcija na poziv u crkvu, koji zapravo dolazi od Boga, pravi simptom bolesnika na smrt kojemu je svetinja samo neko smetalo jer ne želi vidjeti sebe, a kada pogleda sebe, nalazi preveliki grijeh. Inače ga ne bi smetao neki poziv ili pozivnica koju može prihvatiti ili odbiti i nikom ništa.
Zašto je reakcija na neki poziv u crkvu često tako burna, zar nije dovoljno jednostavno reći da li netko odbija poziv nego se onaj koji je pozvan na misno slavlje mora još i ljutnjom nabacivati na katolike drvljem i kamenjem?
Činjenica je da Bog zove i da onaj koji odbija poziv na pohađanje misnoga slavlja, odbija Božji poziv. Neka ne govori onda u ime Gospodnje jer Gospodin zove:
“Obratite se, približilo se kraljevstvo nebesko”. 30.03.2014. 04:53
Nema komentara:
Objavi komentar