U duši sam koludrica, nije za vjerovati.
Bog mi nije dao ostvariti poziv života u samostanu, ne zato što mi je dao majčinstvo nego zato da budem i ostanem u laikatu, to jest kako bih razmatrala zašto volim svećenike, a nisam svećenica te kako bih si navještala Evanđelje u miru Božjem.
Također nije razlog ta Katolička Crkva i rimokatolička vjeroispovijest što nisam neka časna jer one ne naviještaju istim stilom kao ja i kojega imam po prirodi.
Zašto se katolički svećenici ne žene i zašto žene nisu svećenice, potpuno je jasno. Svećenik je odredio svoj život u maksimalnom suzdržavanju od svakoga grijeha radi ljubavi prema Isusu. Svećenik je vjernik koji je nadrapao, dežurni krivac za sve, ali poznaje Gospodina drugačije, na neki privilegirani način i zato vrši odgovornu i svetu službu naviještanja. To nije isto kao kada laik naviješta jer laik smije govoriti što god zna i može, a svećenik mora odgovarati za svaku pojedinu dušu kojoj naviješta Evanđelje.
Žena ne može preuzimati takvu vrst odgovornosti, a kada to slično pokuša, zovu je “čeličnom damom” što bi značilo da je poštovana, ali ne i ženstvena onoliko koliko bi imala biti.
Još dok je u djevičanskom razdoblju, žena je više nego dovoljno i ženstvena i blagoslovljena kao buduća majka. Stoga je i ozbiljna i odgovorna jer je u takvome društvu koje još očinsku odgovornost ne pretpostavlja odgovornosti za poslovnu i političku karijeru. Muškarac koji se odluči za karijeru, postaje u konačnici više ili manje politički angažiran, a žena uvijek prvo postaje majka pa tek onda razmišlja o svojim talentima. Zbog toga žena snosi odgovornost za brak i potomstvo više nego što je prirodno i normalno dok se muškarci međusobno opravdavaju prezaposlenošću višim ciljevima i općim dobrom. Gdje je tu svećenik? On je sve u jednom, a pred Bogom dvostruko odgovoran za svoje grijehe.
Što se tiče pedofilije, ona postoji u mnogo većem obimu izvan Katoličke Crkve i u obiteljima, čak toliko da dijete koje susretne svećenika pedofila ne može svojim roditeljima to reći jer ne smije ili ne zna da je zlostavljano dok se pedofil ne otkrije i to prvo u Katoličkoj Crkvi. Tek potom ostaje zamagljena činjenica kako je seksualno zlostavljanje došlo na svjetlo dana u Katoličkoj Crkvi, a nigdje drugdje. Društvo povezuje podatke o broju otkrivenih pedofila s činjenicom da se svećenici ne žene pa, grešno kao i uvijek, prvo pomišlja kako je jedini lijek protiv bluda upravo veće upražnjavanje toga grijeha. Velika greška i tipična logička pogreška društva koje se klanja kumirima, a ti lažni bogovi su blud, lakomost i želja vladati. To je osnovna škola za svećenika i kada je u godinama dok još drugi momci i djevojke razmjenjuju šalabahtere, svećenik se već zavjetuje Gospodinu te malo potom već ispovijeda teške i lake grešnike, dječicu, muškarce i žene, starce, kriminalce, prostitutke, licemjere, retardirane i one koji se deklariraju u društvu kao ateisti, a za sve njih su odgovorni da ih odriješe grijeha i ne povrijede njihove osjećaje koji su na izuzetno niskoj, grešnoj razini pa svećenik mora imati veliku krepost umjerenosti. Kod laika to nije slučaj, laik smije biti i prost i uvredljiv jer smije izražavati svoje slobodno mišljenje dok svećenik ima tešku zadaću prenijeti općem pučanstvu osnove vjere o kojoj su ljudi u povijesti svijeta govorili najviše, pisali najdeblje knjige i iskusili znanstveno neobjašnjive pojave.
To sve žena ne želi, ne mora i ne može. 20.12.2014. 07:54
Nema komentara:
Objavi komentar