TREĆI DOKAZ
3.1. Majka
Eva je roditeljica svih živih ljudi, majka koja ne može biti Adam kao što niti Adam nema želje rađati druge ljude nego stvoriti sam sebe. Eva teži rađanju što raznovrsnijih ljudi. Evi njezino tijelo služi dok Adamu služe i njegovo tijelo za stvaranje, i Evino tijelo jer ono služi Evi. Bez Evina stvaralaštva ne bi Evino tijelo moglo biti korisno Adamu čak niti kao pomoć u samostvaranju.
Budući da Adamu treba Eva kao stvaralačka svijest i poticaj za samostvaranje, Adam često s Evom stvara, ali i uništava prepreke, odnosno svoje stvaralačke sposobnosti, a da ipak Adam i Eva ostaju jedno tijelo. Eva stoga često rađa potomstvo u zajedničkom stvaranju jednoga tijela koje su Adam i Eva, bez obzira da li je Adam uspio u samostvaranju ili je možda uništio svoju stvaralačku snagu. Bog čovjeku daje potomstvo zbog toga što je Eva majka, a i Adam često uspije unijeti stvaralačku snagu u potomstvo, iako to nije uvijek slučaj. Kada Bog daje potomstvo, Eva uvijek u tome sudjeluje kao ljudsko sustvaralaštvo. Mogućnosti postoje da stvaralačka Adamova snaga rađa potomstvo, ali ne bez Evina tijela, odnosno Evina majčinstva.
Koliko god Adam bio rušilac u stvaralačkim pokušajima, iz rušenja i uništavanja ne može potomstvo nastati, Eva je roditeljica samo kada Bog odredi i daje potomstvo, ali ne kada čovjek stvara ili uništi prepreke. Potomstvo je Božji dar čovjeku, a trud i muka te ljudska stvaralačka nastojanja jesu dar čovjeka Bogu i sebi samome.
Adam nije majka, roditeljica dok je Eva najčešće stvaralačka majka, odnosno i stvaralaštvo ljudsko i majka, s Adamom ili bez Adama.
Da bi spasio čovjeka, Bog je dao svojega, Božanskoga Jedinorođenca koji, između ostaloga, tumači tko je među ljudima Otac svih ljudi. To nije Adam nego Bog Stvoritelj iako se Adam često zove ocem potomstva, ali još češće se zove gospodarom svega i svačega.
Također nam od Sina Božjega postaje jasno da su svi ljudi braća i sestre, zajedno sa Sinom i da imaju istoga Oca na nebesima.
Ako su Adam i Eva brat i sestra, vjerojatno im je najpogodnija okolina zajedničko samostvaranje, ali i ljubomorna rušilačka snaga suparništva; oni su suparnici pred Bogom Ocem.
Suparništvo se može pretvoriti u puko natjecanje, ali može biti i poticajno. No, nije bitno tko se zove ocem, a tko majkom, bitno je Adamu biti gospodarom svega u ljudskom neiscrpnom stvaralaštvu i bitno je Evi biti brižnom prema svima, također u ljudskom neiscrpnom stvaralaštvu.
Čovjek mora naučiti gospodariti sam sobom, svjestan da je stvaranje i nesebičnost ona prava ravnoteža i harmonija postojanja. Stoga i ne mora čovjek odlučivati o potomstvu nego prvo o sebi.
Svaki čovjek je jedinstven, on zbog svoje jedincatosti nužno ostaje sebičnjak.
Kako razmatrati Boga koji čovjeka stvara zbog sebe? Možda i dokazuje svoju ljubav prema čovjeku u Kristu raspetome od ljudi i zbog ljudi?
Prepreka je ljudskoga uma, koji želi otkriti recept za samostvaranje, gledati na Gospodina kao na Osobu koja želi čovjeku nešto dokazati. Kad čovjeku pođe po zlu ili kad spozna svoje zajedništvo s Bogom, najčešće pita zašto mu nitko nije odmah rekao da Bog nije sebičan nego da ljubi čovjeka i da je Ljubav sama iz čijega izobilja i nastade Adam.
Ne može se reći da je Isus bio sebičnjak, a mora se priznati da je jedinstven.
Kako može čovjek ostati jedinstven, a ne biti tako užasno sebičan? Može ostati sebičan u zajedništvu s bračnim partnerom, ali sebičan za tu zajednicu, a ne više samo za sebe; sebičan za svoje tijelo koje je postalo od dva tijela. To znači da moraju oba bračna partnera biti jako svjesna jedincatosti njihova zajednička jednoga tijela.
Bog će ih obdariti tada potomstvom.
Naslijeđe je važno, danas puno ljudi polažu na genetiku, ali u isto vrijeme nastoje naslijeđe pravno obezvrijediti. Normalno je da se za siročad brine neka tetka ili stric, odnosno dalja rodbina, normalno je zato jer je naslijeđe važno za samospoznavanje potomka koji teži samostvaranju.
Danas ljudi vole reći da je bilo kakva grupacija ljudi temeljena na nekoj zajedničkoj točki, odnosno ideji i nazivaju to imenom ljubavi.
Znamo da je Ljubav ona Osoba koja je stvorila čovjeka i koja daje potomstvo pa je stoga nerealno pokušati oponašati Stvoritelja, držati se neke idejice ljudske i označavati je Imenom Božjim. U takvim slučajevima može se govoriti o grupacijama zbog neke ljudske ideje, ali se ne može govoriti o Ljubavi. Ako Ljubavi nema, nema ni zajedništva u braku.
Često je majka ona osoba koju povezujemo s potomstvom. Ljudi moraju jednom razlučiti koliko su im njihove majke važne u životu. Ako su važne i nedodirljive, zar nije logično i da su majkama djeca najveća svetinja? Ako ti je majka svetinja, zar nije logično da je ona i jako kompetentna za pitanja o potomstvu?
Ako pak bilo tko drugi može oponašati djetetu majku, zar ne bi djeca tada morala voljeti sve ljude kao svoju svetinju, ljubiti onu grupaciju, malu ili veću, kao svoju roditeljicu, a ne znati ništa o biološkoj majci? Ili hoćemo li stvarati svu djecu kao siročad, odljepljivati ih od majke kao što se odstranjuju tumori iz organizma?
Činjenica jest da čovjek drži do sebe i svojega tijela, činjenica je da Adam, koji se zove ocem, drži da je prvi i važan stvaralac svega pa tako i svojega sjemena za koje pak drži da je njegovo, Adamovo potomstvo.
Činjenica jest da prvi čovjek, Adam želi biti kompetentan za potomstvo, ali ne samo za naslijeđe nego za potomstvo općenito jer mu je to dokaz da je samostvaralac, da je sposoban stvoriti čovjeka. Svoju kompetencioju Adam mora proširiti na sva živa bića, a u živa bića ubraja i roditeljicu potomstva, odnosno poštuje njezino tijelo kao posudu ili epruvetu koja mu služi za samostvaranje.
Eva je roditeljica u svojoj bitnosti pa stoga i ljubi čovjeka i pri tome ne mora biti samostvaralac jer samostvaranje uključuje i rušenje i uništavanje prepreka na putu u samostvaranje. Zato jer ljubi, žena ne mora obavezno pokušati biti prva i dominantna jer ona stvara druge osobe, odnosno utječe snažno na njihovo samostvaranje.
Žena također ne mora svoju jedincatost braniti sebičnošću jer njezino tijelo je za sada neophodno Adamu.
Bog je Duh, Bog je Ljubav, Ljubav je Duh.
Naravno da i Adam ljubi, a također je naravno da i Eva često nastrada u samostvaranju jer mora naći načina kako ne bi Adam uništio ljudski rod. Ili ne mora.
Eva uvijek može jednostvno ostati u braku samo s Bogom i bez Adama. Ili može potaknuti Adama samostvaraoca također na savršen brak s Bogom. 26.07.2014. 06:23
Nema komentara:
Objavi komentar