Okamina
Kad presuši ova plodna dolina u duši,
kad pokaže mrtva je, a živi,
to je sve sve što treba da se predrasuda sruši
da se po njoj nebeska proširi
slavna svakodnevna i harmonična sreća;
kada k njoj dolazi patnja koja sijeva,
koja što je manja,to je veća,
tada po njoj kamen od Milosti sazrijeva.
Ona rađa vječnom okaminom
kojoj trebalo je potresa i leda,
koja vulkanskom je pržila se opečinom
da ju sada razna zvjerad gleda,
da i najgore oluje ne mogu joj nit’ priprijetiti.
Ne može se uništiti više,
na njoj može se i prah leptira lagano prmijetiti
kojim vječno ovaj svemir diše.
17.12.2014. 08:06
Nema komentara:
Objavi komentar