Božićno razdoblje

Božićno razdoblje

Opet onom magaretu

ja ponavljam svoje jade,

kako vučem se po planinama

po svem ludom bijelom svijetu

dok mi vladar život krade,

kako ima mjesta samo po štalama

za moj dom i mene samu

i kako sam teška, bijedna, optužena;

sumnju svaku nosim još na leđima.

Već nalazim na tom putu mom i tamu

kao rana sakrivena, okužena

slavnim krikom prema mojim pređima.

Razara me slabo ljudsko povjerenje,

ali čuvam strašnu, slatku riječ sred srca

radi Djeteta mi speta

i ne brinem za sve osjenjenje

dok mi pored mene glasje grca

da je ovaj Plod od Duha Sveta.

Grad se puni trgovcima,

Hram se uresima krasi,

magaretu jedva noge gaze

dok se klanjam svetim ocima,

a jedan se pustinjak oglasi:

“Poravnite sve staze!”

Još se sjećam proroka, pastira

koji bio je na domak jaslama,

točno tamo gdje sam se odmorila;

Bog mi tada nije dao mnogo izabira,

na meni se vijekom slama

ono što sam porodila, prozborila...

Opet prinijela sam one paljenice

što ih milosrđem zovem

za sve moje dane mrtve;

sjećam se još uvijek rečenice

koja nosila me prijeko morem:

“Ljubav mi je mila, a ne žrtve”.

08.12.2014. 13:08