Miraz

Približavam ti se postepeno

kao što i prah leptira,

kad ga s krila sunce pije

kao da je svjetlom zatečeno,

kroz oblake tiho svira

pa se među zvijezde sije

kako svi bi, baš svi ugledali

barem jednom sve te šare

što ih plete slutnja česta,

kako svoje snove bi poredali

od neznatnih do svih što žare

jer na svodu ima mjesta

za sve greške, grube poteze

i za široke otvorene zamahe,

a najviše za nešto zajedničko;

nit se praha bezbolno proteže

kroz te ispletene namake

kao nadahnuće umjetničko

i, nadasve, nedodirljivo.

Ono što i djeca moraju naučiti,

sve što vrijedi samo se gleda,

i prihvaćaju pomirljivo,

nastoj slutnjama dokučiti

dok se duša potpuno ne preda.

06.12.2014. 05:40