Kad bih pokušala u Tebe ne vjerovati,
Ti me ne bi pustio u bespuća
one strašne sumnje koju neću slijedovati
nego dao bi da srca vruća
kao nekom silom prepoznajem uslišanja
kojima me Ti obasipaš.
Ja sam kao neki robak Tvoga darivanja
kojima mi napor stišaš
onda kada pokušam ponešto sama,
bez Tebe i Tvoga blagoslova.
Ponekad me Tvoje milosrđe slama
kojime počupaš mi od korova,
kao rukom odneseni grijesi
iz koje me nikada ne puštaš.
Tvoj se Duh za mene smiješi,
Ti se sav u mene uzdaš.
Tko sam ja da si svoju vjeru jačam
kada Ti, moj Kriste, držiš me na dlanu?
Čak i kada sav svoj korov bacam,
Ti iz toga načiniš mi sunce novom danu.
Nije moja vjera ništa, nije niti bitna
od kada si preuzeo sa mnom ovaj savez.
Ja sam samo jedna lađa sitna,
a Ti more, kopno i na njemu vez
kojime me čvrsto držiš na obali.
Ako i taj vez prekinem,
Ti mi daješ brodić mali
da na moru ne poginem.
Samo mi je stalo da Ti dadnem
dio sebe jer sam Tebi sveta,
da u lijenost ja ne padnem
već da s Tobom imam spleta
od kojega raste mi čistoća;
da pronađem ono što je Tebi milo,
makar bila i samoća
jer u meni kuca Tvoje bilo.
03.12.2014. 05:13
Nema komentara:
Objavi komentar