Poštuj oca i majku

Mogu li u sebi naći Boga?

Nisam i jesam obiteljski čovjek. Tko se posveti obiteljskom životu, odgovoran je za naraštaj iza sebe; bilo bi zgodno da odgoji bataljun djece i dva do tri svećenika. Inače je promašio profesiju.

U rastrzanim vremenima kada je obitelj u opasnosti, malo nas je koji smo zaista obiteljski ljudi, ali ne usuđujemo se otkrivati Božji poziv pa se tješimo kako imamo nekakvoga supružnika i nekoliko dječice pa zaključujemo da smo pozvani za svoju obitelj. To danas sigurno ne prolazi, obiteljski život je ljudima nužno dobro, ali ne i životni poziv.

Žalosno je usamljenim suprugama ili samohranim majkama misliti kako su rođene biti samo majke i uporno ostati samo majke do kraja života. Najčešće vam takva osoba veli da ste vi njoj njezino malo dijete i onda kada već imate svoju djecu i unuke. Ako vi, kao dijete svoje majke, niste svećenik, vaša majka vam nije učinila uslugu zato jer je otac previše mislio na sebe ili stoga što je bila samohrana pa je imala dužnost od vas načiniti barem poštene ljude i bez oca, a po mogućnosti i slobodne i perspektivne osobe.

Ako ste, pak, djeca zadovoljnih roditelja, oni će vam postati teret svojom navezanošću na vas i vašu dječicu što ćete vi posvetiti i dobro iskoristiti ili nećete. Ako ste svećenik, znate što morate dati ocu i majci. Ako su vam roditelji teret, vaša je obaveza da se usput pobrinete i za njih. Ako imate roditelje koji su vam na teret i odgovornost, a niste svećenik, razmislite o svom obiteljskom životu. Jeste li uspjeli i da li poštujete oca i majku?

Kod mene je slučaj da je majka otjerala oca koji je jurio za zaradom i za drugim ženama. Nikada ga nisam imala, ali to ne znači da nije imao neki stav koji ja po Božjemu, moram poštovati. Stav moga neviđenoga oca je bio da treba bježati glavom bez obzira.

Majka mi je dala puno toga u životu. Imala je prijatelja kojemu se je divila i trošila je njegove ideje i novac. Mene je držala u izolaciji kako ne bih pripovijedala svojom notornom iskrenošću o svom neuobičajenom obiteljskom životu. Sve što je moja majka dobila od prijatelja, ja nisam imala osim zapovijedi da ga štujem kao darivatelja. Moja majka, da je bila i ostala sama sa mnom, imala bi više nego ovako, s idealima i novcem svoga prijatelja. Kako bilo, mene je učila na skromnost, siromaštvo i samoću. Hvala Bogu za to.

Nije mi čudno da je moj otac od svega toga pobjegao, ali mi dokazuje da ne moram toga očuha, koji mi se nameće, držati mecenom ili roditeljem. Nisam dužna poštovati očuha upravo zato jer poštujem stav rođenoga oca. Majka nikada od mene nije očekivala da ću se pokloniti očuhu i, na kraju krajeva, ja samo vjerno poštujem oca svoga i svoju majku kada se ne brinem za očuhovu navezanost na mene i potrebu da mi se smije i da me omalovažava kako bi mogao zapovijedati.

Uz pomoć svoje majke, ja sam u životu bila presretna samohrana majka i nevjernik.

Kada su djeca bila pred krajem školovanja, postala sam obraćenik na rimokatoličku vjeru i jako mi je važno naći Boga u sebi i u drugim ljudima što povezuje tijesno poštivanje oca i majke. Nije mi svejedno hoću li očuha držati svojim zaslužnim roditeljem ili ću poštivati i oca kojega nikada nisam imala. Nisam stigla odgojiti svoju dječicu u vjeri, ali je sigurno da služe istini. To se razlikuje drastično od onoga što su me učili, a učili su me licemjerju i pohlepi.

Kako poštivati oca i majku kad te uče grijehu?

Jesam li zato manje kršćanin što samo trpim roditelje, a nemam razumijevanja za njih?

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Točno, moram poštivati ono što su mi predali i reći im da neću poštivati njihov život u grijehu. Toliko što se tiče mojega obiteljskoga života. I odgovornosti prema mojoj djeci.

Mogu li moja djeca naći Boga u sebi kao što sam ga ja pronašla iako su me odgojili protiv Boga i nisu me naučili poštovanju nego sam to u vjeri kasnije naučila? Moja djeca imaju bolje preduvjete da nađu Boga nego mnoga druga jer su živjela u odanosti prema istini dok su bili moja mala dječica.

Može li dijete i da li mora poštivati naravne roditelje i one koji mu to nisu?

Dijete mora poštivati oca koji je samo predao svoje sjeme i dalje ga nije bilo briga za njegovo potomstvo. On je važniji nego neki samohrani roditelj koji se nameće kao otac, a nema ljubavi za to “napušteno” dijete. Ako nemate dojam da vas roditelji vole jer tada znate da ih morate poštovati, tada morate uzeti u obzir da imate oca koji vas je napustio bezbrižno i da imate nekoga tko se pretvara da vam je autoritet. Najčešće vas taj samohrani roditelj koji vas je posvojio uči grijehu. To svome naravnome ocu kao prvo morate oprostiti jer iz njegooga ste sjemena ipak živi. Prvenstvo je oca koji vam je dao sjeme svoje, makar vas nikada nije upoznao.

Drugo vam je po važnosti da ne gledate koliko su vaši roditelji krivi pred Bogom nego da gledate kakve ste tekovine iz toga uvjerenja vi zadobili. Ako je moja majka možda i pogriješila, ona je meni ipak dala velike potencijale samo zato što me je zanemarivala jer ja sam postala sposobna za slobodu i dostojanstvo, oviseći samo sebi samoj.

Ako, pak, imate vjernike za oca i majku, a niste svećenik, vi ste zakržljali. Iako ćete okriviti roditelje što vas nisu odgojili kako treba, vi morate to oprostiti i zaboraviti i morate naći svoj poziv u skladu s onime što ste doživjeli u djetinjstvu; morate prvo pronaći Boga u sebi pa tek onda i u obitelji koju ćete sami osnovati.

Kad vam svećenik kaže da poštujete roditelje, on najčešće misli na licemjerne roditelje: slušajte što vam govore, ali ih nemojte oponašati. Poštujte svojega oca i majku jer su vas naučili svemu što vam je potrebno u životu i dugo ćete poživjeti i bit će vam dobro na zemlji. 28.12 2014. 11 :57