Odraz

U početku Bog nas predodredi,

a ja sada vraćam se u Galileju,

nailazim na duh od tvoga duha.

Iznova se, ali ljepše mnogo toga sredi

kao kad nam načini aleju

od sva granja, trave, lišća suha.

Susrećemo Boga već i prije,

to je novost od kada po svijetu hodi,

to nas čeka na obali jezera

nakon uminuća zmije.

Zelene se krošnje ogledaju na vodi

kao obećanja slatka zera.

Tu, na tome omekšalu plodnu tlu

i pod bistrom nebeskom kupolom

gledamo se kao da smo neuci,

sretni što smo u majčinu krilu.

Ona nam poljubi čelo, orošeno bolom,

vična svakoj našoj muci.

Tada me prokrvi bljesak vječnosti

koji sve se više nadograđuje,

što je veća moja hrabrost.

Milost sva je izvor odlučnosti

koja neprekidno podmlađuje

i ta voda sva je nepresušna jakost.

U jaslama prostim cvate naša vjera,

Tijelo Kristovo dodiruje majčinski poljubac.

Tanašno je, preukusno i prozirno

i jedina je Boga prava mjera.

Jedino što privijam na srce, to je rubac

da mi lice u odrazu stane mirno.

09.12.2014. 10:59