Pohvala

Pohvala

Nisam Te uvijek poznavala,

nije me oduvijek bilo

i nisam znala dugo što život znači,

a nedavno sam poštu odavala

i vrapcu što nema krilo,

i dugi koja me rijetko kvači .

Maloprije sam čak i za sebe se zadjela,

samo zato što sam sama

i zato što je kasna već mlada noć,

i stoga što se kod prozorska razdjela

pojavila mrkla tama,

i zato što imam onu moć

da ponešto vidim u tome mraku,

u sigurnosti nekakva Doma

gdje olako prihvaćam

svaki šušanj i pojavu svaku,

a nemam svjetla ni loma

i u daljine pogledom zahvaćam.

Sada, kad si tu kao najveća snaga,

prepoznajem strahove mladosti

i burne borbe za opstanak;

znam pomalo da sam Ti jako draga,

da sam Ti čak i izvor radosti

jer mi poklanjaš uvijek uranak

i ovakav noćni sigurnosti čas

u kojemu budiš sve moje udahe,

otkrivaš mi sve što postaje novo,

uvijek mi daruješ nas

i čekaš sirotinjske zajutrake

dok ne prođe sazrijevanje ovo,

samo za još jednu etapu

u kojoj ću i Tebe odvesti nekamo

gdje Ti još noga stupila nije,

gdje se priklanjaš najmanjem lapu,

gdje na sva bića čekamo

i gdje nam se svaka patnja krije.

13.12.2014. 01:10