Krivi kaktus
Jedva sam ti nekako pojasnila
samu sebe usred ova svijeta.
Nije ura moja sretna okasnila,
ali kasna sam uzgojila cvijeta
koji jednom godišnje procvate
na očigled zjenicama oko mene
kad se sjajne rosnice povrate
k meni. Ove stapke ogoljene
prepune su potresne tekućine
koja uvijek snažno vrije
ispod sunčeve pekućine
koja mnoga ploda krije
pa me i po kojom bodljikom obrani
poput nesvjestice djeteta
koje pitanjem te rani
bez i malo pijeteta.
Vrtlarice ne postoje
oko pustinjskoga raslinja
nego biljke same stoje
kao rijetka slastinja,
a najdraže im same sebe rasploditi.,
naravno, uz vjetar, povoljan i jak.
Zato vole me pohoditi
duše koje uzaludno gone strah
pa tim prije pobjegnu od ova trna.
Čak i bolje je da nema
publike mi gorka zrna
jer taština moja drijema
ispod debele mi, duge sjene,
zajedno kraj namjernika
koji zna da traži mene,
samo često nema prava smjernika,
a to možda opravdava moju krivnju.
Traže me uputstvo za upotrebu,
dok ja crpim pustu kivnju;
ovo cvijeće cvate samo prema Nebu.
07.12.2014. 17:01
Nema komentara:
Objavi komentar