Nebeske jasle

Nebeske jasle

Da bih pristigla uopće sve do svete štale,

moram čuti ono skromno navještenje

da pristupam najdražoj mi službi.

Da bi moje stope malo zastale,

moram spoznati da duša stenje

zbog svih svakodnevnih pritužbi

i da čezne slobodnim vidicima.

Vrt je moj kraj neba visoravan

s koje gledam u nebeske jasle;

nazirem ih tako blizu mojim klisima

kojima je put već pripravan

i kao da su k meni zašle.

Rodit ću te,riječi moja nadahnuta,

kako bilo, trnovito, a neizbježno.

Želim otići još korak više,

sve do ruba istog puta

gdje prikazuješ se tako nježno

i gdje sva se muka briše.

Samo vapaj, samo molitva mi nudi

kročiti po nebeskim ljestvama

nesigurnim stopama u potrazi.

Moja duša od nemoći ludi,

preda mnom se sve poznato slama,

a iz mene samo muk izlazi.

Oganj tražim, onaj isti

na kojemu palim si sudbinu,

koji sav je od ljubavi izatkan.

Nebeski su puti tako čisti

da mi se i dlanovi rasplinu

kad pogledam dolje kam.

Tek sad vidim ponajveću svetinju,

preda mnom je prizor svagdašnji,

najmanji od najmanjega.

Nebo nalazi se na mom tinju

koji daje oganj izdašni,

što je teža svaka stega.

Zalud sile koje snagu prte.

Nikad nema kraja, niti razlike

koja dijelila bi sve stvoreno.

Nema druge jasne crte

osim Porođenja slike,

zalud tijelo umoreno.

22.12.2014. 11:42