Zemljo vatrenih sanja

Oprosti što Izraelom te često zovem,

svi smo mi na neki način Božji ljudi.

Ako ipak ovim tebe izazovem,

naći ćeš me na smokvinoj sprudi

gdje s obala promatram vatrene labudove,

gledam kako bi ih snimala sa strane;

sanjam da se labudovi za me love,

i ne brojim više vatrene ti dane.

Previše sam na tebe ja ponosna,

preduboko ti si zašla skroz u moje vene.

Sad si mlada kao djeva rosna,

ali vidim da odavno već ti djeluješ na mene.

Ne daš mi da živim ugodno,

pečeš me kao teška savjest.

Uvijek mislim da bi bilo zgodno

kada donijela bih tebi vijest;

ali novih vijesti nemam,

ovdje sve se događa po starom.

Pomazanje stalno spremam,

blagoslovljena si vjerskim darom

pa ti javljam da je grozna pravda ovdje sad.

Tu se dalje isto živi pokornički,

Internacionalu pjeva Hrvat mlad.

Nikada tu nema barjak pobjednički.

Nikada tu nema blagostanja,

a svi misle da smo velike budale

kada ne znamo si vlastita imanja,

kad mi činimo greške nemale

kao što je naša vjeroispovijest

kojom se odavno dičimo.

Ti si prva, govori nam povijest,

zato sad na Raspetoga sličimo.

Kako je na nebu, vidjela sam nedavno,

tako i na zemlji biti mora.

Pomoli se, a sve drugo neka ti je ravno

jer već blizu ti je zora.

Na nebu si ti u gradu velikome,

tvoja dveri velike su i od zlata,

zato ne popuštaj vragu svome

koji god ti dolazi na vrata;

svakom jednom prijatelju riječi daj

jer ti nisi gladna kruha

nego vječno putuješ u raj.

Čuvaj samo prastaroga svoga duha

i ne ostaj, molim, depresivna

kao mlada pred vjenčanje.

Nikad nemoj biti kivna

ako netko želi tvoje sanje

koje ti si slavno, skupo zaslužila.

One su na nebu stvarne

i ne misli da si se zadužila

jer ti imaš riječi blagodarne

koje svijet nema i od tebe ište.

Zadrži to sve za sebe, čuvaj svoga glasa.

To je tvoje mirno poprište

na kojemu ti donosiš svima spasa

pa ti zato velim: nećeš se izgubiti.

Nema toga nigdje drugdje,

samo probaj sebe samu cijelu ljubiti

i poteci, ako želiš, bilo gdje.

2014-01-24 09:30