Novo sve, sve potpuno novo,
samo ne novi čovjek.
Lakše je, naravno, pokušati
promijeniti bilo što ili nekoga nego pogledati u sebe. Zašto bismo sebe
mijenjali kad je to nemoguće? To je valjda i vrapcima bjelodano.
No, zašto mijenjati svijet?
Što nedostaje ovome svijetu? Zar nam nije vrlo često udobno i ugodno, naročito
kad ozdravimo od hunjavice, opet dobijemo apetit ili kad spoznamo da je ratno
područje tako daleko od Hrvatske?
Čemu služi novo vrijeme i
novo doba i kome? Tko misli da nešto nije u redu i što zapravo, konkretno, nije
u redu ovdje i danas, a da je nekada davno sve to bilo dobro sređeno? Tko nam i
što jamči da je moguće promijeniti ovo staro vrijeme i ovaj svijet?
Tko se može pomiriti s
činjenicom da je u isto vrijeme i zadovoljan i nesavršen?
Najgore je misliti o tome
kako netko upravlja ovim svijetom jer taj netko možemo biti i mi pod određenim
uvjetima, ali ne želimo. Možemo biti rukovoditelji, upravljači ili vladari
bogataši. Da, ali neki ljudi kao da su „došli“ iz nekoga drugoga svijeta,
nepoznatoga pa zato vjerojatno i boljega i to nam je ta novost koju želimo.
Opet isto pitanje: što će nama taj drugi svijet?
Da bismo izišli iz ovoga
odavde i živjeli vječno, eto zato.
Nema komentara:
Objavi komentar