Do kada ćeš, Izraele, iskušavati Boga?

Do kada ćeš, Izraele, iskušavati Boga? 

Želimo, primjerice, neko materijalno dobro. Stanemo pred Isusa i spoznamo kako nas ljubi u Duhu Svetome pa polako spoznajemo kako je naša sitna željica loša i beznačajna i kako izvire iz našega grešnoga, ohola i pohlepna srca. Spoznajemo, više ili manje, kako smo grešni i zaboravljamo na trenutak naše željice pa molimo Gospodina da nas primi u svoje kraljevstvo jer uviđamo koliko nam je to važno. No, grijeh je uporan jer kad smo rekli Isusu da nas primi, mislimo da smo se do daljnjega osigurali za vječnost i opuštamo se, odlazimo u svijet i polako se opet prisjećamo naših materijalnih potreba koje možda uopće nisu bitne, bitna je premilosrdna volja Božja.

U nama se događa zaborav na Isusa jer nas svijet okupira sa svih strana, zaboravljamo ponijeti Obećanje Gospodinovo u svojim srcima kao kad zaboravite ponijeti svadbene torte kad se s vjenčanja vraćate svome domu.

Što činimo tada? Obraćamo se nekom Zagovorniku da nam ipak ispuni naše želje jer on je grešan čovjek kao i mi pa će nas razumijeti.

Velika greška i strašan ljudski grijeh!

Ne usuđujemo se suočiti sami sa sobom kao tada kada smo neposredno vidjeli Isusovo milosrđe i ljubav Njegovu prema nama. Očekujemo od Zagovornika da će „objasniti i pojasniti“ Isusu kako mi ipak nismo tako grešni. A Isus nikako neće tolerirati grijeh, ma koliko ljubio čovjeka. Zagovornik može samo uporno nagovarati Isusa ako mi uporno molimo za svoja materijalna dobra, ali ako i dobijemo uslišanje, napravili smo veliki korak natrag jer mislimo da možemo opet tražiti takvo neko uslišanje i primičemo se samo još više grijehu, a tada još više zaboravljamo veliku ljubav Boga koji nas zove k sebi.

Zamislite da vam dođe vjenčani kum i kaže vama i vašoj suprugi kako se vi dvoje kao bračni par ne razumijete dobro i kako će vam on, vjenčani kum, pojasniti probleme i pomoći vam da ih riješite. Zar vam nije draže da se neposredno ljubite sa suprugom nego da vam netko sa strane objašnjava kako se vi i supruga morate ponašati jedno prema drugome da biste se bolje ljubili? Zar vi, koji ste zaljubljeni, ne znate bolje i najbolje, što će vam posrednik u braku? Samo vam može oduljiti i zakomplicirati odnose! Na sličan način vam pomaže i Zagovornik, on vas jedva nekako pokušava obraniti, a vi onda tražite nešto još gore i teže, umjesto da više nikada ne poželite sitne pohlepne i ohole stvarčice i željice.

Posebno nam je u grešnom srcu poriv da molimo majku da nas zagovara pred ocem i ljudima. Majka će nas bezuvjetno zaštiti. No, da li je to dobro za nas i naše opravdanje? Zar nećemo morati čekati dugo, dugo godina, sve dok nam majka ne umre, da bismo uvidjeli da sami sebe nismo pokrenuli nego da smo se uljuljkali u majčinu pomoć; nismo napredovali uopće prema zrelosti! Nismo samostalni i odgovorni! Nismo snažni i dobri, nismo plemeniti nego spoznajemo da smo skloni popuštati grijehu, navikli smo se popuštati grijehu. Tada, kada majke više nema, dolazi strašan susret s našom napuštenošću i osamljenošću, čak se i ljutimo na majku što nas je napustila. Tada dolazi teško i mukotrpno obraćenje, moramo ići na popravak, moramo ići na neku tešku i neizvjesnu operaciju i ne znamo kako ćemo to preživjeti. Moramo se odreći i naših dobara i željica, ali tek tada uviđamo da nam to uopće nije prioritet nego je strašna spoznaja koliko smo nesposobni i koliko smo ostali na razini djeteta, a život nam se primiče kraju. Spoznajemo kako valjda više nikako ne možemo vratiti vrijeme i odlučiti da ćemo biti bolji ljudi jer mislimo da je prekasno i da nam je život prošao u beznačajnim svjetovnim problemima, nismo se primakli tajni vječnoga života i ne znamo više kako sada popraviti ono što je prekasno popravljati. Možda imamo sreće pa će nam doći otac i reći: „Zar ti nisam govorio da me moraš poslušati za svoje dobro?“. Većini ljudi niti otac više ne može pomoći. Ostajemo sretni što smo preživjeli, ali zato u vječnosti moramo gledati naše poznanike koji su bogatiji od nas i, ma koliko mi u vječnosti gledali Gospodina i upoznali sebe i približili se Isusu, ti naši poznanici bit će uvijek ispred nas i bliži Gospodinu za uvijek.

2014-01-02 07:26