Nesavršenstvo zvijerima

Nesavršenstvo zvijerima ili blago siromasima

Jako se i puno pripovijeda o narodu svijeta bijela kao o slojevima bogataša i siromaha.

Znanosti sve moguće brzo uznapredovaše zadnjih nekoliko godina. Mladi ljudi stasaše, nekim intelektualcima ih jošte nazivamo.

Kako se osjeća mlad čovjek koji naučio je sva ljudska prava i ekonomiju, avangardnu umjetnost, mnoge strane jezike i programiranje te ima poleta i dobrih kapaciteta intelektualnih? Loše jer se nalazi u gospodarstvenom represivnom okružju, nalazi se na ulici jer ne može naći posao, a ako i može naći posao, mora raditi kao da mu je važan samo profit bez etike i svega onoga što je teškom mukom učio i polagao na ispitima kod starih i prokušanih profesora. Ako i nađe zadovoljavajući posao, propada njegovo poduzeće ili mora platiti puno poreza  nekoj državi. Takvi mladi intelektualci obično vjeruju u Krista, Gospodina, vjeruju u Boga, ali nisu do sada imali vremena moliti i kontemplirati duboko svoju vlastitu vjeru. Njima je njihova vjeroispovijest važna da bi se osjećali slobodnima i da bi stvarali najrazličitija prijateljstva, odnosno da bi živjeli u velikom zajedništvu čitave kugle zemaljske kao što im to poslužuje suvremeni način života. Drugim riječima, ti mladi ljudi vide ideologiju druženja kao nastavak svoje vjeroispovijesti. Rado se svrstavaju u socijalističku mladež jer su svjesni da je političko opredijeljenje veoma važno za gospodarstveno uspješnije djelovanje. Problemi mladih ljudi će se izkristalizirati tek kada oni zađu malo u godine starije. Problem je njihov možda najveći što vjeruju da između vjerničkog života i socijalizma nema bitne razlike. Problem je u tome što je mladim naraštajima jedno te isto biti socijalist i biti kršćanin.

Razlika je najveća u tome što svi žele imati sredstava dovoljno za život, a možda i za ozbiljne intimne veze, no premlad je to naraštaj koji se još uvijek samo želi malo zabaviti, a veći dio vremena želi stvarati karijeru. Takvi mladi ljudi koji su zaposleni u nekoj dobroj tvrtki žele brzo napredovati i zaboravljaju na siromašne slojeve društva jer uglavnom prisvajaju i usvajaju filozofiju bogatih, a filozofija bogatih ljudi teži k tome da umjetnim putem stvara savršene ljude i ubija nesavršena ljudska bića, to jest da smanji stanovništvo na zemlji jer pati od straha da će navaliti preveliko siromaštvo ili ozonska rupa ili nedostatak pitke vode i slično. Nerijetko mladi ljudi vjeruju da će siromaštvo samo od sebe izumrijeti kada oni postanu zreli ljudi.

To nema veze s vjerom u Boga. Bog je Isus Krist, Gospodin onaj koji uvijek daje i stvara u izobilju i želi sebi samome puno vjernoga naroda koji bi s Njim dijelio raj. Bog se ne mora prestrašiti da će stvoriti suvišak ljudi na zemlji, Bog je zato i stvorio nebo i zemlju da bi se oni napučili.

To je krajnji rezultat promatranja svijeta u istinskoj vjeri u Boga i to nema veze sa socijalističkom ideologijom kojoj jako pogoduje investiranje ljudskih potencijala koje naziva novim dobom i zdravom ekonomijom koja bi imala donijeti nekakvo blagostanje na zemlji – to je računica bez Boga.

Kršćanstvo i socijalizam nemaju iste korijene nego su dijametralno suprotni.

2014-01-26 14:18