Vodi me
u krajeve svoje
Stojim
pred Tobom sa svim svojim pokajanjima,
a ona
niti nisu tako strašna jer Ti si me na vrijeme nahranio.
Hvala
Ti, Kriste moj, na svim onim saznanjima
do
kojih sam nedavno pristigla hramljući. Ti si mi sve razdanio
iako i
slijepa sam. Hvala Ti što me u ljubavi svojoj čuvaš.
Znaš
koliko sam tražila, sjećaš se.
I ja se
sjećam, Ti čak i moje nepostojeće stope svečano obuvaš.
Ti meni
uvijek najbolje obećaš sve.
Tvoja
obećanja, Gospodine, sjajnija su od zrnaca pijeska
na
sunčevoj svjetlosti.
Ti me
odvodiš daleko, u dubine parka gdje breza ili lijeska
rastu
kao znak svetosti,
krhkošću
svojom i snagom puštam se Tebi postojano.
Malo
izgledam inatljivo jer tko će sasjeći ono što slabašno treperi,
tko će
istrčati protiv onoga što izgleda potpuno predano?
Daj da
Te slavim, svojom Ti mjerom moju ljubav izmjeri.
2014-01-02
08:19
Nema komentara:
Objavi komentar