Darovi boli
Lako je odoljeti
pozivu na patnju, lako je odoljeti od križa.
Ono čega se bojim
odolijevanje je od očiju blagih i umilnih,
od ruke nježne
koja nudi da mi rane moje vida,
koja zove blagim
pjevom sirena morskih i predivnih.
Put u propast
dolazi kroz blagost, moja je trapnja.
Znam i po sebi da
neću uvijek znati pomoći
pa ne nudim
nikada ruku, to je pusta tlapnja,
lakše mi je doskočiti
ako potreba je moje moći.
Lakše je
iznevjeren biti nego nadati se sreći,
brzo Isus daje
ploda.
Pomor je najveći
tražiti
blagostanja roda.
Ne gledaj me
nježno jer ja nježna nisam
pa mi tvoje oči
dolaze kao sažaljenje.
Među nama uvijek
križ je, prostor brisan
i ne želim drugo
nego prosvijetljenje,
pa ma kakvo ono
bilo...
može biti i
plemenito.
Meni se je to
dogodilo
da za tobom
čeznem strelovito.
Ako još si
dobroćudan, to je naivno pomalo,
tebi treba samo
moje poslušnosti,
drugo ništa nije
mi preostalo.
Ja ti želim soli
prokušnosti.
Ako grube, oštre
riječi čujem u simbolima,
tada ja ti padam,
iza neutralnosti ja vidim svoje spasenje.
Kada Isus govori
u svojim bolima,
u tebi Ga ljubim
i u tihome poklonstvu čekam svoje zrenje.
2014-01-06 22:02
Nema komentara:
Objavi komentar