U nebo gledam,
slaveći tvoj rođendan.
Poželim često da
to uvijek bude moj dan.
Ti si mi bila moj
veliki ratnik protjeran,
sjećaš se,
poslije je pala riječ da si stvarno san.
Sve se u tome snu
meni sada obistinjuje.
Sjetim se onoga
toploga osjećaja bezbrižne sigurnosti.
To je osjećaj u
kojemu uvijek živjeti mora strpljenje
zbog kojega te
ponekad osuđuju jer ne nosi radosti.
Znam te, mama,
znam kada me ti posjećuješ.
Ti si mi dokaz da
ću stići u Blaženstva.
Imam i drugih
dokaza koja i ti primijećuješ.
Moj put uz tebe
od nedavno je moj put savršenstva.
Uredila si mi
svojim zagovorom dobro stanje.
Sve što si me
učila, danas dobiva svoje ostvarenje.
Po toj sigurnosti
znam da si otkrila moje sanje
kao što si ih
oduvijek znala, nadzirući moje zrenje.
Još uvijek se
hranim tvojim jelima i kruhom.
Još uvijek
popijem po koju čašu vina.
Našla sam ljubav
svojega života tim istim duhom,
još uvijek težim
da mi je stih domovina.
Tvoje stare
recepte nisam naučila,
a sve mi je
učenje, sjećaš se, uspijevalo.
No, zato dobro
znam što si mi sve preporučila
iako je bilo samo
rijetko, i nije se pjevalo.
Danas pjevam,
mama, pjevam iz svega glasa,
to je nešto što
ti darujem za sve godine,
za godine tvoje
mlade jer ti još za smrt ne stasa,
ali ipak ode
iznenada i zato, molim, dalje vodi me.
2014 01 27 01:21
Nema komentara:
Objavi komentar