Zar zaista proći
moraš mojim vrtovima,
tko je tebe zvao
u ovaj kasni popodnevni, zimski sat?
Zar mi nisi jasno
rekao o mojim snovima
da ti ne valjaju,
i da nisu dobri jer sam neki čudan svat?
Obećala sam sama
sebi da te neću zaboraviti,
ali to ti nije
dozvola za ljubav i posvajanje
mojega srca koje
mojoj voljom ću ti ostaviti
ako baš hoćeš, za
ponovo odvajanje.
Došao si
provjeriti kako lijepo cvate ruža?
Ljulja opet ima
koji mi je puno draži.
Zato sada slobodan
si, niti ruku ti ne pružam,
ovdje sada zidovi
su visoki, sivi kolaži.
Nisam ljuta,
nisam jer kako bi inače došao;
kako bi kroz moje
zide uopće tko drugi prošao?
2014-01-31 18:01
Nema komentara:
Objavi komentar