Davidova svjetiljka

Kada je jednom silan i veoma pobožan kralj David ujedinio Božji narod i pronio slavu Boga po svemu ondašnjem svijetu jer su svi saznali kako je moćan Davidov Bog, Bog naroda Izraela, došlo mu je vrijeme da odgovara za svoj grijeh pred svojim Gospodarem. Budući da je vjerovao čvrsto, u svojim je pohodima satro sve neprijatelje jer mu ih je Gospodar nad vojskama rastjerivao pred očima. Gorka istina da je kralj David pri svojim pohodima poubijao silno mnoštvo morala je uzrokovati Davidovo pokajanje, pokoru i veliko ispaštanje njegovih grijeha u oholosti zbog slave i moći koju je imao od Boga. Kako je David izmjerio svoje velike borbe, tako je i spoznao svoj grijeh. Iako Davidu Bog poručuje da nije dostojan graditi Hram u kojemu bi bilo prebivalište Božije na zemlji, David je ipak prezahvalan jer Gospodin pamti vjeru veliku kralja Davida te obećaje svojemu vjernome sinu da će mu potomstvo ipak graditi taj Hram i da će ta građevina trajati vječno.

Taj Hram je izgradio Solomon, sin Davidov, ali pravi i istinski hram izgradio je Gospodin svojemu narodu u Bogočovjeku, Isusu Kristu.

Zato Isus govori da svaki vjeran čovjek mora, može i smije pronositi slavu Božiju kako god zna i umije jer ako je neki kršćanin zaista vjernik, on ne može o Bogu svome jedinome i slavnome, prešućivati istinu ili sakrivati svoju vjeru zbog koje dobiva silnu snagu.

Evanđelje po Mrku, glava 4, redak 21

21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?

Uzaludno se je kršćanima opravdavati kako nemaju prilike ili uvjeta govoriti i naviještati Krista, Boga svoga jer tada Isus nema ljudska usta kroz koja bi djelovao prema poganima i nevjernicima.

Božija svjetiljka ostaje prekrivena, a škrta duša vidi se iz velike daljine jer kršćani svojom šutnjom ukazuju na sebe same više nego na Isusa pa se događa da izgledaju jadno i bojažljivo, grešno i licemjerno kao da sami sebe kažnjavaju zato što su kršćani.

Ako ne dopustiš da iz tebe progovori Isus, postaješ svjestan da si nedostojan i padaš u još veću sebičnost i depresiju.

Bolje je tražiti Božiju slavu nego živjeti pokunjeno i neplodno.