Zašto suze tvojim
licem teku,
zašto nemaš one
svoje snage?
Zar ja nisam
preplivala rijeku,
zar ti nisam
ponudila ptice drage?
Znam, tebi je
isto kao meni,
mi smo samo često
jako ganuti.
Zato sada, pred
jutro, u sjeni
očekujemo da će
zora svanuti.
Zašto meni ne
prišapneš tiho
kako nema drugih
tako važnih,
kako ne znaš
razlog njihov
zašto tebi nisu
potražni?
Znam, nemaš
riječi zbog ljepote,
naše nečujne su
uvijek misli.
Sada samo zbog
tvoje divote
meni su se kapci
stisli.
Nema komentara:
Objavi komentar