Breskve vinogradske 2

Breskve vinogradske 2

Kao izprošena, neudata zauvijek, zgodna s maskom na rani koščatoj

obraza mojih što se kao od previsokoga pritiska žarko svjetlucaju

u nekom rumenkastom tonu vjerojatno, ispovijedam se.

Posinstvo od tebe opet mi daje izobilje bresaka vinogradskih u boji zlatnoj,

u boji sedefastoj slasnoga govora i propovijedi koje mi kucaju

pravo u srce i u mojem čeznutljivom ritmu i, ne dam se.

Opasno je, preopasno isprobavati čak i miomiris breskve jedne,

a kako li ne i grozda u čijoj sjeni se rađa i otpada na tle.

Nježan nagovještaj ljubavi dobro poznate.

Božanstvena riječ i misli predivne, kao komplimenti medne.

Moj odgovor je teška odluka protiv svega i glasi „ne“.

Zar nije zavjet moj zapravo zavjet žene već udate,

samo toliko imam za reći. Moje su kušnje prastare kosti

koje su navikle samo lomiti se, ja ne znam za zlatnu sredinu.

Naučila sam nedavno da strastvena kavalirština

mene samo u propast vodi, a ljubim najdraže tvoje nevinosti

žar, tinj i plam...posvećujem se zavjetu udovištva jedinu

i ne varaj se: u crnome je ova moja lirština.

2014-01-04 19:13