Djevičanski sjaj

Kradljivac mojih misli odšuljao se jest večeras

jer me je valjda pogledao kako spavam.

Još ga pratim, vidim koliko na mene zvjera,

iz te tame ja izići pokušavam.

Opet nije meni do pjevanja bilo kakva,

opet meni svijet je sjeo na potiljak.

Tvrde šije, još od svijeta nisam odmakla,

još mi stoji nadomak taj zvjerinjak.

Napušteni krovovi bez snijega

ništa mi ne znače ove tople mjene.

Ne vidim ni toranj, niti kakva stijega,

ali ipak poruke kapaju do mene.

Pisala bih puno toga,

pjevala bih pjesmu cvijeća

da podarim Boga moga

tu, u sjeni moga drveća.

Lagano mi sijeva, opet vidjela sam onu gospođu

kako bistro njeno lice sjaji, prelijepa je.

Iz nje blista sva čistoća, ona stigla je u moju lođu

i još više od sve pravde ona slijepa je.

Znam što sve mi želi reći

Tijelo Kristovo u Euharistiji.

Ne znam kako ja ću prijeći

onaj počasni sag u sakristiji

gdje me nađe moja Djeva.

Sve jasno je,

samo ručica mi mala pjeva

jer mi Bogu krasno je.

2014-01-17 0:50