U našem sazivu

U našem sazivu

Uska su vrata u tebi moja i tvojemu svekolikom poslanstvu,

u sazivu našemu koji se rađa po krštenju svakoga od nas.

Kada iz vode krštenja izranja čovjek k otvorenom prostranstvu,

pristiže Kristu i Gospodinu koji svima je donio spas,

spas od velikih boli, ratova, tuge i gladi koje si ljudi navlače sami

u slobodi koju uopće ne razumiju.

Čovječe, što si ti bez slobodne svoje volje? Ipak, ona te silno mami

i mnogi se u njoj snaći ne umiju.

Zar ti je draže imati sve i otupjeti prema svemu i za ljepote

o kojima slušaš i gledaš, nekako po strani i iz udaljenosti?

Ne vidiš li da znaš i sjećaš se što je to raj? Znaš za divote,

a ne sjećaš se kako ćeš do njih stići ponovo u bezumnosti

u kojoj te zahvaća tuga i one sve nabrojane nevolje

i ne možeš se izvući iz toga nikada i posve sam, svojim snagama.

Ne znaš li da možeš potražiti Boga, Spasa od svoje volje

i da je tvoja sloboda samo za to da odlučiš izabrati među ragama

ono magare Kraljevo da na njemu sporim korakom

pobjegneš, ili u ropstvo, ili na puteve slave.

Polako, sporo se putuje i teži za nekim stalnim boravkom.

Zato si slobodan da bi našao slavlja oprave.

To su ta uska vrata koja je teško pronaći.

To su sakramenti katoličkoga saziva.

Samo kroz njih ćeš iz jada i nevolje izaći.

To je bit katoličkoga naziva.

Sakramenti uopće nisu svjetovne stvari.

Ne možeš ih komentirati kao poganin.

U njih se prodire čime te Bog obdari.

Uđi u njih i živi, kritike se okani.

2014-01-06 07:09