četvrtak, 2. siječnja 2014.

Porijeklo



Porijeklo
Evo me opet, u sjaju nekako već posivjela sam bez tebe, bez one veze
usred koje i egzistiram pa je ne gledam uopće. Bila sam raspaljiva,
znam, priznajem. Kao zakašnjela petarda koju sam ispalila pod breze,
one iste, treperave i predane povjetarcu, misleći da nije zapaljiva.

Dirnulo me je sve moje, sve posvećene i blagoslovljene uspomene
o kojima se nikome više ne pripovijeda jer su odboljene,
ali, osim toga, nikako nisam pokvarila onaj veliki mir za mene
što mi od tebe se rađa, mir moje srži, osobe uvijek voljene;

mir nevinosti kojega od tebe primam i još uvijek lagano ispijam,
više nego harmonično. Nemam u sebi niti znatiželje,
ne moram proučavati odakle mi to. U svakom slučaju te ne odbijam,
nadam se da ću jednom gledati drago Lice svoje želje.

Pa da, Onaj koji mi tebe dade, u meni za sebe želju stvori.
I ja sam tebi živo sredstvo pomoću kojega gledao si prema van.
I ostao si, ne, ne govori,
znam, potpuno miran.
2014-01-03 00:54

Nema komentara:

Objavi komentar