Hod u noći

Knjiga proroka Izaije, glava 8, redak 21-23

21 Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,
22 pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti,

1 (8:23) jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. (8:24) U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.

Kriste, tko pita duhove i doziva, tko se raspituje kod vrača, a vjere nema i svjedočanstava vjernika Tvojih, govori Izaija, taj će u mraku i noći hoditi. Evo, lutala sam zemljom cijelom, nesvjesna potlačenosti svoje, gladi i žeđi; bijes me sve više spopadao, proklinjala sam kraljeve zemlje svoje, Bogu se žalila da ništa mi učinio nije, onako, samo za mene bijednu.

U nebesa sam gledala ne bih li pronašla nekoga tko me čuje i jadikovala u samoći neka mi netko pomogne, ali gore, iznad moje glave, spuštao se uvijek samo mrak te ja u zemljicu blisku nakanila sam bježati od strave i tjeskobe.

Prva poslanica Svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 1, redak 12

12 Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".

Svi su oko mene bili jako pametni, Kriste, a nitko ne odgovori na moja pitanja.

Knjiga proroka Izaije, glava 9, redak 2-3

2 (9:1) Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.
3 (9:2) Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen.
4 (9:3) Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.

Sada, Kriste, sjećam se, u onaj dan kada je stalo sunce dok si Ti meni govorio svoje obećanje, nije bilo ovako svijetlo kao ove noći, kao u današnji dan. U tami sam bila, iz tame vidjeh svjetlo veliko i beskrajno.

I zaista, toliko si radost moju umnožio do danas te se ne znam pokunjiti više nego samo slavim Te danima u veselju i bez prestanka. Veliku si žetvu meni obećao, jaram tvoj spsava me od svih mogućih problema.

Evanđelje po Mateju, glava 4, redak 15-16

15 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska -
16 narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

Galileja moja poganska još i danas ista postoji, prošlost moja svijetli u meni kao prihod i sjećanje na dane kad sam te bez uspjeha tražila. Nisam nikada plovila morem i ribarila, obilazila sam obale puste, obale kamenite, krševite, obale pješčane, plodne i zelene, s borovima koji su mirisali; obale stjenovite na kojima su pucali morski veliki vali i nigdje Tebe nije bilo. Ne znadoh za Tebe, ne znadoh da postojiš u mojem svijetu, u mojem životu i da dolaziš u moje srce.

Evanđelje po Mateju, glava 4, redak 12-13

12 A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju.
13 Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu

Tada Te ugledah na moru, iznad obale na kojoj su ostale Tvoje stope; ugledah Te u kapljicama koje su se presijavale pod suncem. Znala sam da je došao kraj mojim uzaludnim naporima jer Tebe vidjeh, Isuse, kako mi odgovaraš na sva pitanja srca mojega.

Evanđelje po Mateju, glava 4, redak 17

17 Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"