Ako ste žedni Božje riječi u ovome svijetu danas kada su mediji tako
banalizirani i kada u medijima čujete razne izjave koje su izvučene iz
konteksta pa prikazuju smiješne fotografije poznatih ljudi dok pokraj njih
stoje fotografije ušminkanih manekenki i u isto vrijeme gledate leteće oglase o
tome kako je važno imati dobar ten, manju kilažu ili odgajati dijete kao maloga
genijalca koji se uspješno svemu tome ponuđenome i silom prilika prilagođava,
dogodit će vam se da postavljate ljudima pitanja koja vam ovaj svijet neće
razumijeti.
Primjerice, ne možete normalno reći kako mislite da je borba za prava
zapravo naivna ideologija i lažni bogovi, a da vas ljudi ne pogledaju s izrazom
čuđenja i dosade te omalovažavanja. Ako vam ovaj svijet postavi neko pitanje
ili kaže, primjerice, rečenicu u kojoj kratko izjavljuje kako neka određena politika
nema alternative i ako mu kažete neka vam odgovori koja bi to bila alternativa
koje nema, reći će vam da ste bezobrazni, a to je zato što će ostati bez
teksta, odnosno bit će uvrijeđen jer ste ga dirnuli u njegovu oholost koju sam
sebi prikriva i opravdava, ali bezuspješno jer se nije Bogu ispovijedio za taj
grijeh oholosti u Katoličkoj Crkvi uz pomoć sakramenta ispovijedi.
Zašto izgledate ili dosadni, ili poremećeni ili bezobrazni; zašto
izgledate čudno; zašto niste normalni?
Zato jer ste vi živi dokaz te alternative za koju svi javno govore da
je nema.
Vi ste alternativa, vama je identitet biti dijete Božije, Kristovo, a kažu vam
da vas nema. Proglašavaju slobodu vjeroispovijesti, ali vas uopće ne žele
doživjeti pa vas moraju ignorirati jer ne znaju drugo ništa pametnije.
Činjenica jest da ne možete izjaviti da bi vama ili nekome drugome bilo
u životu bolje kada vas uopće ne bi bilo. Takvu rečenicu kršćanin ne može
izreći jer kršćani postoje i jesu u Gospodinu koji se je već odavno objavio kao
„Ja jesam“. Činjenica jest da ja jesam, a može se i očigledno i neposredno
doživjeti. Dokaz da jesam je upravo moja rečenica i moj razgovor s ljudima jer
zato što jesam mogu i razgovarati te izjavljivati da potvrđujem da jesam, da
postojim. Stoga ne mogu reći da me nema kad jesam, mogu samo reći da me danas
neće biti na sastanku jer imam negdje drugdje obavezu i jer se nalazim uglavnom
negdje drugdje gdje nije taj sastanak na koji me netko poziva. Mogu reći da me nema
u tramvaju ili u nekoj prostoriji, ali nikada ne mogu reći da bi bilo bolje da
me nema jer to ne mogu pojmiti kad jesam i zato jer govorim i razmišljam o tome
gdje se nalazim, a to je dokaz da jesam. I, osim toga, kako to može biti bolje
kada nekoga nema jer ako nekoga nema, nema niti svijeta pa nema kome biti
bolje.
Ako, dakle, kažemo da nema alternative, mi samo dokazujemo da postoji
nekakva tanjušna mogućnost da i ta alternativa može postojati, a ako može
postojati, to znači da ona negdje jest i postoji u Gospodinu i na svijetu. Ako netko
u sobni u kojoj razgovarate kaže da nema zgrade u kojoj se nalazi soba u kojoj
se nalazite, vi ćete pitati: a gdje je zgrada, a gdje se mi sada nalazimo ako
naše zgrade nema.
Ako netko postavi takvu rečenicu u kojoj spominje nekakvu alternativu,
onda ta alternativa ima i svoje osobine o kojima nitko nikada nije ozbiljno
popričao, izgleda.
Koja je to alternativa koje nema jer ako je nema, onda ona ima osobine
koje nemamo.
Zašto su moje osobine odbačene i zašto me svi uporno ignoriraju?
Ja sam rimokatolik i imam u ovoj zemlji puno pravo uživanja svoje
vjeroispovijesti i uživam u svojoj vjeroispovijesti. Imam pravo na slobodu
vjeroispovijesti.
Prema mojoj vjeri u Jednoga Trojstvenoga Boga, moje osnovno pravo na
život je oskvrnjeno jer nitko ne razgovara o tome kako ja želim urediti ovaj
svijet u kojemu nema alternative.
Osjećam se slobodno, ali želim napomenuti samo da sam još uvijek tu i
da postojim.
Ja sam alternativa.
2014-01-20 10:10
Nema komentara:
Objavi komentar