Nadahnuće i agresivnost

Nadahnuće i agresivnost

Nikada nisu znanstveni dokazi uvjetovali katoličanstvo, iako se može reći da su ljudi često religiozni na znanstvenoj osnovi.

Nadahnuće od Boga ne možemo mjeriti, najčešće mu se divimo jer, primjerice, neka prelijepa simfonija budi u nama nešto uzvišeno pa to pokušavamo i naučiti slušati životinje od kojih mislimo da smo potekli i s kojima se uspoređujemo. Gledamo duboko prema dolje i osjećamo se najmoćnijima na svijetu. U životinjama pronalazimo sebe i gospodarimo njima pa je logično da primijećujemo da su nam inferiorne ili ih se bojimo ako su divlje zvijeri. Životinje su poslušne Bogu i slave svojim osobinama svojega Stvoritelja, one su savršenstvo stvaralaštva Božijega, kao i priroda općenito. Životinje najčešće gledaju na čovjeka kao da su svjesne svoje inferiornosti, često su poslušne čovjeku koji je moćniji od njih. Ponizne su i, ako im Bog da, ponekad se obrane od čovjeka koji ih napada i uznemirava. Ljudi to uglavnom tumače kao pogrešku za koju je kriva životinja jer nesvjesno od životinja očekuju da će biti etički i moralno podobne pokraj čovjeka koji sebe gleda kao savršenstvo. No, čovjek od životinje upija njezinu prirođenu agresivnost koja je životinji neophodna za preživljavanje. Čovjeku agresivnost nije normalna, kada je čovjek neumjereno agresivan, zatvaramo ga u kavez i kažnjavamo ga jer čovjek može tu kaznu razumijeti, ima etiku i ima savjest.

Kad smo kod znanosti, ljudi nisu otkrili što je mozak ljudski i ne poznaju veći dio moždanih funkcija. Vjerojatno će se to u budućnosti promijeniti.

No, Bogu nije najvažnije da se čovjek opredijeli samo za zapovijedanje životinjama. Bogu je važno da čovjek, kao Njegovo najsavršenije stvorenje, postane što bolji, po uzoru na Njega. Zato u Boga treba čovjek više gledati nego u prirodu i tada dobiva nadahnuće božansko, ma što činio. Čovjek tada postaje onakvo ljudsko biće kakvo nema agresivnosti jer mu agresivnost u Gospodinu nije potrebna kao životinjskom svijetu. Bog pripitomljava čovjeka i to onda kada čovjek nasluti ili povjeruje da mora biti nešto više u njemu samom od prirode jer je logično da tako superiorno biće mora imati svoj pravi uzor. Uzor čovjeku ne može biti samo flora i fauna jer inače čovjek ne mora biti čovjek, zaista, nego samo još jedna opasna zvijer u prirodi.

2014-01-05 06:53