Naše jedinstvo

Pokušat ću ipak sići, bez molitve, sva u nekom poraženom stanju

da ti pričam kako ne znam više gdje pripadam.

Pronijet ću svojom kotlinom onaj muk iz sebe pa neka u mome poslanju

vidi se da uvijek šaljem ljubav jer sam ona koja se nada.

Dobro rekao si meni onih dana da se od ovoga svijeta sklonim.

Morala sam pokušati biti jedna vijest iz geta.

Promatram te često kada svome Bogu u sebi se ja poklonim;

znaš li, vidim majku, njena lika sveta.

Sve što znam, mogla sam i prije znati

da ja nisam ona koja živi od iskustva.

Neprokušane riječi ne mogu se djelima zvati,

više vrijedi malo znati od vlastita imućstva.

Morala sam u svijet ići,

morala sam iskati si zadovoljštine.

Uskoro će ona stići,

već sam istrošila puno svoje popudbine.

Sada vrijeme kratko još preostaje za nas.

U jedinstvu Duha postali smo jednolični,

ali znam ja gdje se naš nalazi spas,

to su vrtovi naši pobjednički

koje nitko ne može pronaći

jer je takva naša veza

u koju volim povremeno zaći,

a ni ti mi od toga ne prezaš.

Ne mogu ti reći da te volim još nego ja te ljubim više.

Sada, kad si navratio, reći ću ti samo uzgred:

moju dušu i moj život ona silna planina mi riše

na koju sam ja uz tebe uspjela se uspet.

Znam da Križ je negdje gore, sasvim mirno priznajem.

To je drvo spasenja u sredini svijeta našega svega.

Niti malo stari polog naše ljubavi i vjere ja ne izdajem

ako kažem da je gore našega jedinstva sprega.

To i treba, planina je prostrana dovoljno za sve.

Tvoje stope vidljive su usred strašna nevremena.

Vidim da me čekaš mirno u njedrima Djevice,

da ćeš pogledom me obasjati bilo kojih naših svih vremena.

2014-01-21 20:11