Kada presahnu snijegovi

Kada presahnu snijegovi na planinskim vrhuncima,

opet ću krenuti smjerom divljih ponornica,

zaustaviti se pred Raspelom i pred svetcima,

ponašati se kao već zrela pokornica.

Kada presahnu snijegovi u brdima mekim,

strašću pentrača ja ću se prošetati,

gonjena stalnim potjerama u morima rijetkim

jer me dozivaju šume gdje će mi sunce smetati.

Pronaći ću stijene, podobne za teške zidove

u koje će se čak i šišmiši zaletavati.

Tamo ću biti sretna i označiti bridove

koje neće nitko prijeći i ja ću se zavjetavati.

Skromna će biti moja koliba od blata

usred mojih dugo pripremanih vrtova.

Moja oaza. Nigdje neće postojati vrata

i neće me danima sustići niti čopor hrtova.

Imat ću sluha još više za svoje slutnje,

nemir ću moj i grubost imati za hranu.

Najviše će biti polica s knjigama i male će lutnje

dobro mi doći dok se odmaram novome danu.

2014-01-27 01:27